Marketing
"Priča se da su sirene, očaravajuće i đavolske stanovnice nakog otoka na zapadu velikih voda, napola žene napola ptice, čarima svojega pjevanja neodoljivo zavodile mornare koji su morali proći kroz taj tjesnac. I svi su poginuli ne pazeći na stijenje. Odisej je na povratku voskom začepio uši svojih mornara da ne bi čuli sirene i da ne budu zavedeni. Sam se je pak dao čvrsto zavezati za jarbol da čuje glas, ali da ne doživi zastrašujuće posljedice.
Orfej je pak zapjevao ljepše te je zadivio Sirene tako da su zanijemile.
...
Da ne bismo dopustili da nas Sirene prevare, nije dovoljno staviti vosak što je nemoguće, jer pjesma odzvanja unutar srca - niti koristi svezati se za jarbol, što je lijepo, ali i užasno, tj. užasno lijepo! Valja osloboditi "bolju pjesmu".
Želja je uvijek čeznuće (nostalgija), bol-za-povratkom-kući.
No koja je to čovjekova kuća?
...
Da se može djelovati, nuždan je jednostavan, ali nedostatan znak: idi kamo te vuče srce. Srce je posuda u kojoj su zajedno voda i vatra. Srce je u središtu račvasto kao Mliječna staza i polazi uvijek s dviju strana. U njemu su želje koje su međusobno protivne.
Prva riječ koja mu je (čovjeku) bila upućena kad se udaljio od Boga jest: "Gdje si?". Doista, nije više bio na svom "mjestu". I osjetio se kao iščašena kost, bolno izvan svojega ležišta. Jer njegovo je "mjesto" Bog: "u njemu doista živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17, 28)
Sve ipak teži prema svojem "prirodnom mjestu". Stoga je čovjek vječiti putnik, izbjeglica ili hodočasnik, uvijek nemiran i u muci, sve dok ne dostigne svoje određenje.
Ali kako znati kamo vode dvoznačnosti srca?"
Silvano Fausti "Prilika ili napast"
Kako se vratiti na svoje mjesto - ne zavezan na jarbol (moral, zakoni, propisi, zapovijedi) - nego zapjevati bolju pjesmu.
Post je objavljen 01.11.2011. u 17:29 sati.