srijeda, 29.07.2009.
Mir
Sapet u tajnama, Gospodin se opraštao, sam među svojima, i prepun trepnje srtao je između lomnih stvari.
U meko drvo tek se usjela smrt, a već su opet glasni i znalci i sirotinja, išteći kruha i vina. Za svagda!
Bi dano! Po svemu putu, patnicima, ubogim, štono im sude i misli da su suđeni, po tuđem tragu ratnicima, rasputnim, bi dano: mir je tvoj dom!
Bijaše i to sud o prostom životu, da se prozrela tama posvuda po zemlji, bijaše zato pala predragocjena kraljevska krv.
Onaj što stvori i na moru put zato je tako silno razgorio Betlehemsku zvijezdu.
- 11:27 - Komentar
(11) - Print
- #
četvrtak, 23.07.2009.
Izbor
O tome mislim, Gospodine, koliko mogu, koliko hoću, i je li razlika između htjeti i moći samo u obličju kako sam birao i birao i biram kome ću služiti.
Kako da ti omilim: dan ću završiti budan, a čini mi se da sam prespavao.
- 09:06 - Komentar
(10) - Print
- #
srijeda, 22.07.2009.
Odluka
Od svakog vjetra riječi diže se prah zemaljski, i besan od zlovolje zloduh sumnje.
Na nebranjenoj strani lica, čitavi bijeli dan rastaju se i mrse tihe vlasi.
Ne slute suputnici da smo se razišli davno, nauživši se puta.
Noseći dvije pare, skršeni u povodanj, jer nitko ovdje ne živi bez tuge.
- 07:09 - Komentar
(8) - Print
- #
petak, 17.07.2009.
Zemlja
Sunce obasja zemlju i nađe na njoj kruha za svakoga.
Tko ovdje nije sretan, nesretan je.
- 08:38 - Komentar
(10) - Print
- #
utorak, 14.07.2009.
Noć
Među bučnima, žive tihi, klin slutnje zaboden u stvarnost svijeta. Knjiga o danima, zapečaćena, leži kao igračka.
Sve noć po noć, sve i svaka, nevolja nestaje i ostaje, urezana u Božjem dlanu.
Ljudi nisu hrpa: u noći u kojoj se mrznu sirene po hridima, svi slute da nismo sami i da se prošlost nastavlja.
- 08:17 - Komentar
(7) - Print
- #
petak, 10.07.2009.
Put
Cijelom širinom puta obzidava me skrb, težinu njenog odlaska ne poznajem.
Bože, sjeti me se: prijatelj vjetra, sviram u granama, ako ovaj put vodi, to je moj put.
Ja gren je iskat, zvone moj, sudbino, da ne pusti me proć, da zvirne sa mnon, svirne, iz mene da pozbori kad dvoron klizne noć.
U nadi protiv svake nade, ostavljam samo sjenu, imavši manje srca nego prilike.
- 12:53 - Komentar
(8) - Print
- #
|
|
|