srijeda, 18.03.2009.
Galicantu
Jednom na cesti, uvijek na cesti, nedostignute stoje zavjetrine, nepročitana srca; podno sve sile Božje samo je redoslijed sumnji drugi.
Gdje se skupljaju ljudi, ključat će boje i svjetovi; neodoljiva muka svjetla donijet će glad za gradom na ta mjesta.
Odjednom pijetli! Kad se natjeraš da ih ne znaš, zaludu bježiš zaludu opomeni: sjeti se što si rekao!
Ne treba pitati svakoga! Kao iz sjećanja, vrijeme će sve otvoriti, i sve će ostati nevezano, kao što i sada jest.
- 08:49 -
Komentar
(13) -
Print
-
#
