srijeda, 29.04.2009.
Mjesto
Ponekad meni nema mjesta na zemlji.
Sumnja izlazi na sve putove i život usporava. I sličan vjetru dan i slična vatri noć prebiru svaku postelju.
Ne dolazi to od snage moje, da čini krhkom tijelu sva duša volju da zazire i bježi. Ako za sobom gledam, kome sam dao milosti?
Tko bi sad stao sa mnom u potragu za slogom, sigurno živi tiha i uporna srca.
- 08:13 -
Komentar
(13) -
Print
-
#
četvrtak, 16.04.2009.
Po zemlji
Pozemljar zbori o krivici, a sumnja ulazi u sav mu posao i blijedi svekoliko dobro dana.
Prisilno stoji on izvan života, dajući sve za sve, ne čuvši glasa svoga među glasovima.
Umrtvljen padom, opsjednut sam sobom, tjeskobom stisnut, isprepadan grobom, on kasni, a put se jednom zatvara, jednom otvara.
Svjedok sam nepouzdan; dolazim više doušnik.
- 11:03 -
Komentar
(16) -
Print
-
#
četvrtak, 09.04.2009.
Treći dan>
Crvić savije list u travi i pusti sebi mirovati. Dan dođe, dan ode, osvane opet, pa opet, kad bude dosta, bude dosta.
Kako je srce svijeta htjelo, ne ode, a da se nije nasitio.
Treći dan, ujutro rano, uzleti, kao želja. Kako se suše krila, lome se sjene svijeta i križ na cesti već je krcat umornih letača za srećom.
Koliko je skočit' pijetlu preko praga, primaklo nam se ljeto.
- 09:16 -
Komentar
(15) -
Print
-
#