četvrtak, 26.02.2009.
Prah
Stran svijetu, prionuo sam poslu, a slabo me i ruka sluša, prodana, kao zelenje. Pod suncem, utajna, zemlja domišlja prah.
Snijeg je izostao, a to je ostalo: tišina, i svašta na stolu. S mora bi mogao naići val, pa svud iz zemlje, iz rupa i iz cjelice, tvoja desnica i dah.
Potravljen, sperjan, sivi pepeo, kamo ću, Bože, ti me se jedini spomeneš? Ne po djelima, nego da bi se održao svijet.
- 13:21 -
Komentar
(20) -
Print
-
#
četvrtak, 19.02.2009.
Tragovi
Sjekao sam vale, mutio sam tragove, na svem tom putu nisam okrznuo ni traga Božjega na zemlji. Zar da ostanem?
Ljudi ne žive sretno, kao da skupljaju kamenje, i što im staviš na put zna cijenu zlata danas. Život jest kradljivac u tami trostruko neprozirnoj.
Slušao sam ljude, imao sam svačega, a središnja je ruka pomicala pragove, na svem tom putu nisam okrznuo ni traga sebi tragovitog.
Noć je u vratima, tragovi vjetra puni, prebolno lomi oprez moj, pod koji sam pometen. Zar da prestanem odlaziti?
- 09:25 -
Komentar
(9) -
Print
-
#
srijeda, 11.02.2009.
Nakon vjetra
Stao je vjetar, stala kiša, a skoro smo zaboravili mirno živjeti.
Napokon, ljudi: od koraka i zvona gordi se plaha Božja noć.
Promiću ptice: ovuda prolazi slava svijeta. Ne zaustavlja se ni pravda kao pas na cesti.
- 13:08 -
Komentar
(6) -
Print
-
#
srijeda, 04.02.2009.
Na kiši
Dok njega salijeću snovi, riječi moraju padati. Što padne trune, što trune hrani – tako mu cvjeta vrt. Tako Bog održi malo da živi veliko.
Sve čini kako čini, i čini od sitnica, zarana zorom, u prve pijetle, čim čuje za nevolju. Dobro skriveno govori o tom.
Slab je tko ne zna, i slabo je od njega znati, i lako nam je reći kako sam umro. Kako sam živio?
- 14:25 -
Komentar
(9) -
Print
-
#
