Prah
Stran svijetu, prionuo sam poslu, a slabo me i ruka sluša, prodana, kao zelenje. Pod suncem, utajna, zemlja domišlja prah.
Snijeg je izostao, a to je ostalo: tišina, i svašta na stolu. S mora bi mogao naići val, pa svud iz zemlje, iz rupa i iz cjelice, tvoja desnica i dah.
Potravljen, sperjan, sivi pepeo, kamo ću, Bože, ti me se jedini spomeneš? Ne po djelima, nego da bi se održao svijet.
Post je objavljen 26.02.2009. u 13:21 sati.