milord 55

nedjelja, 24.02.2008.

Što činim?

Kad me iskušavaš, svaki dan na pragu, ja, Stvoritelju, ne znam kamo to izlazim ili ulazim; dvojim na stazama.

O, Izvorna osobo, zašto me još, i tako moćno, opsjedaju demoni slave, slobode i bogatstva?

U ovom svijetu, gdje nam se mučno premeću sudbine, kao čaše na stolu, gdje svatko bučno sudi, samo po svojim očima, prihvaća po svom bolu, čime je moja duša sapeta ako ne stegama htijenja?

Činim li srce hrpom svela lišća, kad svoju volju, i višu volju od moje, varkom nadvladavam?

petak, 15.02.2008.

Uspon

Milošću tvojom nesretan, ja prtim svoj križ.

Dok gazim usponima svom uporu i nadi, jednako mamno mirišu sve mi staze, i još mi pale plaha svjetla klatež i pustolovi.

Stoput pripete misli uzmiču lice tvoje, dobri Kriste.

Kao ovca vucihodom, zapinjem lakim sramom, i nadnosim okove nad ponor što imam preletjeti.

srijeda, 13.02.2008.

Suviše riječi

Riječi je među ljudima koliko sjene među stablima. Tako je danas, toliko je od pradana, dakle, dobro.

Neće se sile nebeske poljujati, ali kad ime tvoje zasja u mom sječanju, obamrijet će mi ruke usred posla. Tako je danas, toliko je od pradana, dakle, dobro.

Ginem za seobu. Tako je danas, toliko je od pradana, dakle, dobro.

I nikad neću naći što li je ime mome trudu.

subota, 09.02.2008.

Pod okom

Svakoga trena nov san je moguć ovom životu kojim se moćno vlada.

Obilno blista žrtva tvoja našoj nemoći, u svakoj vodi zrcali ista rana i lista stosjek bodež noći.

A dražest lica propada, uz malo dobrih vijesti.

Živimo surovo gladni, grudi golih prema nebu, otkritih misli, nedovršeni vječno, i pod okom.