petak, 15.02.2008.
Uspon
Milošću tvojom nesretan, ja prtim svoj križ.
Dok gazim usponima svom uporu i nadi, jednako mamno mirišu sve mi staze, i još mi pale plaha svjetla klatež i pustolovi.
Stoput pripete misli uzmiču lice tvoje, dobri Kriste.
Kao ovca vucihodom, zapinjem lakim sramom, i nadnosim okove nad ponor što imam preletjeti.
- 10:22 -
Komentar
(14) -
Print
-
#
