Kad me iskušavaš, svaki dan na pragu, ja, Stvoritelju, ne znam kamo to izlazim ili ulazim; dvojim na stazama.
O, Izvorna osobo, zašto me još, i tako moćno, opsjedaju demoni slave, slobode i bogatstva?
U ovom svijetu, gdje nam se mučno premeću sudbine, kao čaše na stolu, gdje svatko bučno sudi, samo po svojim očima, prihvaća po svom bolu, čime je moja duša sapeta ako ne stegama htijenja?
Činim li srce hrpom svela lišća, kad svoju volju, i višu volju od moje, varkom nadvladavam?