Kako ima blogera koji su izrazili negodovanje prema mojim pisanjma pa čak i otvoreno gađenje, dao sam si truda da predstavim nekoliko knjiga sa svojih polica, u kojima će čitaoci vjerojatno naći objektivniju sliku zemlje Nizozemske i ljudi koji u njoj žive.
Ako laže koza, ne laže rog, rekla bi stara kineska poslovica...
The UnDutchables
Ovo je definitivno bestseller. Knjiga je do sada doživjela pet izdanja, a svako je izdanje reprintano nekoliko puta. Autori Colin White i Laurie Boucke žive u Amsterdamu već preko 22 godine, a svojim osebujnim stilom uspjeli su na veseo i lepršav način prikazati onu "čudnu" stranu života u Nizozemskoj tj. tipično Nizozemski način upražnjavanja istoga.
Na slici se nalaze skenirane naslovnice trećeg i četvrtog izdanja (kućna biblioteka), a više o aktualnom petom izdanju pogledajte na službenoj UnDutchables web stranici.
treće i četvrto izdanje (kao i ostala) razlikuju se ponešto (ne previše) dodane neke fotografije, etc...
prvo izdanje - dec. 1989
drugo izdanje - feb. 1991
treće izdanje - feb. 1993
četvrto izdanje - oct. 2001
peto izdanje - feb. 2006
Dear Henry
Knjiga je nastala kao kolekcija pisama pisanih nećaku u Englesku koji se sprema na dolazak u Nizozemsku.
Na stranu što je njima čudno voziti po desnoj strani (kao i nama po lijevoj), ali je ujak Brian našao za shodno upozoriti nećaka na apsolutno pravilo desne strane u prometu. Škrti nizozemci nemaju viška znakova uz prometnice pa tako nitko nezna koja bi to bila "ulica s pravom prvenstva" pa za svaki slučaj svatko ko dolazi s desne strane ima prednost. Na kružnim tokovima ponekad ima prednost onaj unutak kružnog toka, a ponekad ne, a kako gužve nikada nebi manjkalo postoje i semafori (ne svagdje) na izlasku i ulasku sa autoputeva.
Nekoliko primjera iz knjige Dear Henry.
My 'Dam Life
Sean Condon je australac koji je proveo tri godine živeći i (povremeno) radeći u Amsterdamu.
Zašto je došao, kako se snašao i kako i kada je otišao nazad u Melburne možete pročitati u njegovoj, trećoj po redu, autobiografsko/putopisnoj knjizi u kojoj sreće Frencisa Forda Copollu, Moniku Levinsky i još neke zanimljive likove. Seana nisam sreo u Amsterdamu jer je otišao par mjeseci prije moga dolaska. 
Ilegalno stanovanje, traženje dozvole boravka i slična veselja iz života doseljenika u Nizozemsku...
A Tall Man in a Low Land
Iako ovo nije knjiga o životu u Nizozemskoj, već o životu u Belgiji, strpao sam je tu, jer sasvim sigurno neću u skorije vrijeme pisati o životu i radu u Belgiji, pa nek' se nađe, možda zainteresira koga. Za one koji nisu znali u poznate Belgijance spadaju: Jacques Brel, Jean-Claude Van Dam, Peyo (štrumpfovi) i još mnogi za koje nikad čuo...
U krajnjoj liniji ipak je tamo Brussels, glavni grad EU.
Žena je ovu knjigu (kao i sve ostale) naručila preko Amazona, ali ju još nisam pročitao...
|