Sve je počelo davno. Prijatelj mi je predstavio tadašnji pravi vizualni alat za programiranje. Na Microsoft Windows 95 operativnom sustavu, Microsoft Visual Basic (sada se više niti se sjećam verzije alata). Pa kasnije i Borland Delphi 3.0! Uskoro se tu našao i Microsoft Visual C++ 6.0! Sve izvrsni alati s kojim si mogao raditi čuda. Pa ipak, svi su oni imali neke svoje "muhice". Tu i tamo bi se alat srušio, pa bi nestala kakva datotekica, pa thread deadlock i slične stvarčice. Općenito je programiranje pojavom vizualnih alata pošlo nekim boljim stazama, no to nikako ne treba shvatiti kao veličanje tih alata jer je s njima došla i nova agonija - problem stabilnosti alata.
Danas već s nostalgijom govorim o tim sitnim bugovima prvih vizualnih alata jer ih noviji i moderniji i sve natrpaniji alati za razvoj programa kose u svim pogledima. Kako u broju opcija koje donose sobom, tako i u broju problema i patcheva, fix packova i sličnih raznih zakrpica problematičnih i sve bugovitijih razvojnih alata.
I tako već polako dolazimo do onog momenta kada naši razvojni alati postaju toliko veliki i nestabilni da nešto što je radilo u prošloj verziji, u novoj verziji može srušiti operativni sustav i resetirati računalo.
Odabir razvojnog alata danas postaje prava noćna mora svakog poduzeća u IT industriji. To je posebno izraženo u trenutku kad nije moguć oslonac na jednu stabilnu verziju. Osim tog teškog izbora, postavlja se i pitanje isplativosti. Jedan pravi razvojni alat danas dođe par tisuća eura. Zamislite da kupite alat od par tisuća eura, a tamo vam ne radi jedan od osnovnih dizajnera. Žalite se, a nitko vas ne sluša. Platite godišnje održavanje, dobijete novu verziju u kojoj isto tako taj isti dizajner ne radi. Nakon dvije godine vam kažu da više ne možete dobiti novu verziju alata na račun godišnjih održavanja, te da morate platiti nadogradnju, a dizajner još uvijek ne radi i vi pišete dotične skripte u običnom notepadu.
|