Danas je 1.09.
Imam velika očekivanja od same sebe od danas pa u idućih dvadesetak dana. Mnogima je prvi u mjesecu idealan kao okosnica nekog novog početka, ali- c, nije to ponedjeljak... Onda ništa. Ipak, meni 1.09. ove godine znači vrlo, vrlo mnogo.
Uglavnom, prvog u mjesecu obično kupujem novine, pa sam tako kupila i novi Cosmo. Nažalost, postao je to s vremenom jedan od onih časopisa za koji nisam više sigurna zašto ga kupujem. Počeo me podsjećati na CSI koji sam pratila na način da na WC odem prije početka serije, isključim mobitel i udobno se smjestim. Onda su u tu seriju ubacili skoro sve važnije gradove SAD-a, pa su je otkupile skoro sve televizije i jednostavno meni osobno treba CSI tim u sobi da mi rastumači tko pije, a tko plaća.
Ipak, još nisu počeli gnjaviti sa modnim trendovima, ah to bablje ljeto uvijek sve poremeti, ali zato sniženja najdulje traju i nekako se ona jesenska prije pojave, zar ne? A ta trabunjanja o trendovima, hit bojama, luku obrve, bojama noktiju, dužini hlača... Kakvo ispiranje mozga. Sjećam se kako sam na fax išla u gumenim čizmama po kiši (jer sam s faksa išla na posao, pa da se ne prehladim) i onda saznam kako su me nesuđena šogorica i tada najbolja prijateljica ogovarale da sam seljanka, a par sezona kasnije gumene čizme postale su hit, a i danas se nalaze posvuda, baš kao i japanke koje su nekada smatrane nakaznima. I desetljeće poslije, živim na selu i fakat se trudim biti seljanka jer mogu vam reći: na selu se jako dobro živi: pršuta ima, vina ima, ribe ima, voća i povrća da ne spominjem.
Zato, čekam sada to nametanje mišljenja jer ćemo ga nekoliko sezona kasnije ubrajati u "out" i nećemo se smatrati ovcama. Nikako.
Tako me danas susjeda pozvala na kavu pa me pita koju bih, imala je franckovu i gloriju, joj kaže ja njoj, nemam pojma, ili sam postala manično depresivna, ili veliki proizvođači fakat fušare. Je, kaže ona, i ja sam postala imuna na kofein. To mi je bilo drago čuti jer ujutro ako ne popijem tri kave ne mogu si skuhati četvrtu, a ta me ozbiljno razbudi i već mi je palo na pamet da bi se mi ljudi trebali početi pozivati na red bull. Kad nema više marke kave koja djeluje. Onda barem znaš da je sve otišlo "u" dovraga i to je to.
Onda listam Gloriju i naletim na S kraljevskih dvora, a ondje vojvotkinja od Cambridgea, Catherine u nečem ozbiljno preružnom, ali pored slike piše: Vojvotkinja je još jednom pokazala da ima nepogrešiv osjećaj za stil. Jebi ga, ona je vojvotkinja i ona da stavi na sebe iglični printer imala bi "nepogrešiv osjećaj za stil", a ja bih bila "obilježena kao seljanka". Ako postoji itko tko čita ovaj blog osim par mojih znanaca, USKOKA i raznih administratora, molim pod hitno nabaviti novi primjerak Glorije i okrenuti na stranicu 99. Možda sam ja jedina kupila pogrešno odštampan komentar, možda negdje nedostaje "ne".
Dalje listam, a kad ondje Milla Jovovich sa zaista alarmantnom frizurom, u biti, moja je stalno isto takva, ali to je Milla Jovovich, ona je muza. Jednom me tako kolega na poslu ispljuvao da mi je kosa grozna i da sam sva bljak, a kada sam mu ja rekla da nije ništa bolja ni ona od Mille Jovovich, on je frknuo nosom da ne mogu se ja uspoređivati s njom! Kao, spusti se na zemlju! Mislim, da Mila Jovovich nije Mila Jovovich, definitivno ne bi reklamirala L'Oreal, i ono, ne znam sad baš kakav joj je ugovor s Francuzima, ali ja bih je nakon ove fotke ozbiljno tužila.
Onda naletim na Madonnu i sledim se kako vrijeme leti, onaj mali Crnčić već tako veliki! Onda pogledam malo bolje i skužim da joj je to dečko: Madonna 53, Brahim 24. E, Miki, to je score. Mislim da to čak i nije pedofilija, to je nešto između pedofilije, nekrofilije, trčanjem za mladošću, ali ne, to je Madonna, to nije pedofilija i ja sam ljubomorna babetina.
Na posljednjoj stranici, Silvije Hum objašnjava koje su njegove najveće vrline: iskrenost i naivnost. Ajde, neću se okomljavati na iskrenost, ali naivnost?? I to kaže čovjek koji ima, ne znam ...Blizu 100 godina?
Zaustavite Zemlju, silazim.