| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
S Ivicom Račanom nisam se nikad ni mislio oprostiti putem bloga. To nije moj način. One kojima to jest, niti osuđujem, niti propitkujem. Dapače, mislim da su moje kolege blogeri iz SDP-a (Marin, Marija, Davorko i Nenad) to učinili na lijep način. Svatko od njih na svoj način. Jedna druga stvar kopka me danima. U danima nakon smrti Račan je, paradoksalno, 'doživio' pravdu. Na žalost, nije je dočekao. O njemu su govorili najbliži suradnici koji su ,riječ po riječ, primjer po primjer, rušili sve stereotipe o njemu kao o sporom, neodlučnom, lijenom i nesposobnom političaru i državniku. Od autokrata i otmičara SDP-a postao je demokrat i rodonačelnik. Sve što mu se prišivalo, otpalo je. To, naravno, mnogo više govori o njegovim kritizerima, nego o njemu. O njemu smo mi, njegovi suradnici i stranački prijatelji, znali sve što smo trebali znati. Naime, vidjeli smo. Vidio sam čovjeka koji svaki dan dvanaest i više sati stenje pod teretom odluka, kompromisa i dilema, čak i nakon prelaska u opziciju. Stranka nije trgovačko društvo, nije korporacija. Nije jednoznačna i jednodimenzionalna. Formalna vlast predsjednika suočena je s nizom institucionanih ograničenja.On nije Chief Executive Officer. Dobro je da je tako, ali to lomi čovjeka i emocionalno i biološki. Lomilo je i Račana. Pamtim razgovor s dvojicom uglednih zagrebačkih liječnika, negdje tamo početkom prosinca. Ivicu je taman počelo nesnosno boljeti rame, ali tome nitko nije pridavao osobit značaj. Ta dva korifeja medicine polako ulaze u životnu i profesionalnu dob kada nadobudnost ustupa mjesto ravnodušju, a zanos cinizmu. Medicinu počinju gladati novim očima, svjesni svih njezinih dosega, ali i nemoći. Koketiraju s transcedentnim. Tada su naveli Ivicu kao primjer čovjeka koji savršeno kontrolira stres i delegira ga svojem okružju, dok čuva sebe. Tumačili su to njegovom sporošću, beskonačnosću njegovih razgovora i sličnim primjerima. Svi oko njega će izgorjeti, jedino on neće – govorili su. Na žalost, kobna zabluda. Nikada, u stvari, nisu s njim radili. Nisu vidjeli kako se prigiba i lomi. Račan niti časa nije dokoličario. Uvijek je bio totalno fokusiran na nešto. Uvijek. To ga je i dotuklo. Račanova apoteoza zakašnjela je pravda prema Ivici Račanu. Spora, prespora. |
