"When you look at your life, in a strange new room, maybe drowning soon, is this the start of it all?"
13.01.2009., utorak
Sanjam
|
Svatih danas da ja jesam sve i ja jesam ja. :) I to me učini sretnom. I razmišljam, što ne znači da sam tužna.  Očajnički tražim nekog ili nešto da me upotpuni i učini sretnom i zadovoljnom, makar sam svjesna toga da sam jedino ja ta koja sebe mogu učinit zadovoljnom. Jesam. Želim postati potpuna osoba. Očajnički tražeći nekog ili nešto pustila sam stvari u životu da prođu kraj mene, i dopustila sam nekim stvarima da me previše dotaknu. Žalim? Naravno da ne. Sve to učinilo je da ja budem ja. Kido. I kao što rekoh. Razmišljam, što ne znači da sam tužna. Shvatila sam da sam ja najzanimljivija osoba koju poznajem. I veseli me to. Iznenadim sama sebe često puta. :) Učinila sam toliko svari samo zato jer su se u onom trenu učinile ispravnima. Toliko puta sam se jednostavno prepustila osjećaju koji je u tom trenu vladao mojim bićem. Uživala sam svakim dijelom sebe. Ništa mi nije žao. Razumije li itko o čemu ja pričam? Hehe, baš sam Kido zbunjeni. Promijenjivi Kido. Hepi Kido :)  Ajmo večeras uzet barku od tvog starog i krenuti na vesla kroz trag mjesečine prema velikom brodu cruiseru. Ti si već u večernjoj haljini, ja već u taksidu. Ti si ponijela nakit od tvoje bake. Tiho se šuljamo i popnemo se po onom štriku koji veže sidro za brod i umiješamo se u gomilu. Gore već gore lampioni, toči se šampanjac, a na najvećoj palubi meksikanska kapela svira onu staru pjesmu na koju smo se zajedno ježili ti i ja, draga. Draga? Aha. |
