"When you look at your life, in a strange new room, maybe drowning soon, is this the start of it all?"
12.06.2009., petak
Istina
 Ponekad jednostavno nije pameto reći. Ponekad je najpametnije šutjeti. U čemu je uopće smisao svega ako govoriš i nitko ne razumije? Ionako tada sve ode u vjetar. ili kamo god već. Šutnja može ponekad biti toliko više od bilo koje riječi. Makar ni tada nitko ne razumije. Ali barem se nitko niti ne treba pretvarati da sluša. Manje muke za druge ljude. Toliko je lako šutjeti. I toliko teško. Zavidim ljudima koji znaju narisati svoje osjećaje. Zavidim. Claire de lune. Tako je dobra za isplakati se.  Plačeš kad su ljudi u blizini i u tom trenu svi su tako brižni i pažljivi i svim je toliko stalo. Bolesno poremećeno. Mrzim to. Zašto jednostavno ne bi plakala ako osjećam da želim plakati? Kažu da sam poremećena jer sam sanjar. Jebite se. Jesam i bit ću zauvijek. Imam jedan svijet u kojem mogu plakat kad god želim plakati. Imam jedan svijet u kojem mogu pričati sve što želim, nitko se ne mora pretvarati da sluša. Imam jedan svijet u kojem je sve moguće i nitko mi to ne može oduzeti. I ne pišem ovo zato da bi mi netko napisao da me razumije, ili da mogu sve to što sam napisala da mogu. Nije me briga što bilo tko misli. Ionako svi lažu i pričaju ljudima ono što misle da ljudi žele čuti. Zar nitko ne može jednostavno napisati iskrenost i istinu? Breezy. Breezy, I feel dizzy. Can you help me up? It's crowded at the backdoor, how we getting to the burbs? I'd like to help you find it if there's something better. I ostat ću budna do jutra ako ja to želim. Plakat ću ako to želim i pričat ću sama sa sobom. Tako je lijepo jednostavno pisati i pisati i pisati. Želim da netko shvati tišinu. Sve je toliko jednostavnije kad pričaš ili pišeš. Toliko je ljudi koji to ne shvaćaju. Kako očekivati da shvate tišinu? Bale sijena me usrećuju.  |
