Hladno i usamljeno. Vrijeme je hladno i usamljeno.
Otishla sam proshetati. Malo udahnuti svjezheg zraka.
Usamljeno vrijeme. Jesen je uvijek usamljena.
Mornari na zvijezdama, sa slomljenim jedrima,
signale salju u noc, do tvojih prozora...
I boce sa porukom, plutaju svemirom...
umjesto rijeci ti nose miris mjeseca...
U jesen je lijepo imati nekog kraj sebe. Voljenu osobu koja che te grliti i maziti.
...to keep you warm at night...
Najljepshe je osjechati se voljeno u jesen.
Osjecham se voljeno. Sa strane prijatelja. Da li je takva ljubav dovoljna?
Izadji na prstima
i sa usnulih krovova
mahni jednom u noc...
Izachi chu na prstima. Bosim nogama.
Mahnut chu u noch i nadati se ljubavi.
Zhivim u svom svijetu. Svi su mravi.
Trenutno nisam na zemlji,
stanujem u svemiru.
Pretvorila sam prste u perje i vjetar,
u strujama se valjam kao jastuk...
Podijeli sa mnom krevet, dotaknut' cu te krilom...
Na mome dlanu sjaji ponochno nebo,
gradovi za nas su previshe mali...
S nashe visine ljudi postaju mravi
i na ledjima nose one koji su pali
za nas su previshe mali...
|