jedan od mojih života
03.05.2005., utorak
evo jos jedne
...Ima stablo košćele u Mostaru koje pamtim i osjećam da to drvo pamti mene. U snu umijemo da razgovaramo. Za ljeta, u sjeni krošnje, ja čujem pjesme iz djetinjstva a glas nije u meni. Ne znam šta drvo misli o meni jer mu ne razumijem jezik. Kako razgovaramo? Moja draga zna jezik biljaka. Ono ponekad piše moje pjesme. Ja slušam ljude koji sjede pod stablom. Piju kavu. Iz ljeta u ljeto. Iz vijeka u vijek... Pero Zubac |