Mia-go away!

Moram vam reći da je stvarno prekrasan osjećaj kad vas iznevjeri osoba za koju ste mislili da će biti tu;koja tvrdi da će biti tu, da te voli, da je uvijek tu za tebe...da, baš je to super. Moj dečko i ja vjerovatno smo prekinuli; bar na neko vrijeme. Voljela bi imati snage i reći "zauvijek" ali nemam. Još. Sve zbog gluposti; ja sam u bedu, on to okreće na sebe. Pokušavam pričat s njim šta me muči i zašto se nekad ponašam kako se ponašam-ne, to ne valja, on je u pravu. Niz događaja uvjetovao je moje ponašanje-ali ne,to je nebitno! Jer ja sam valjda na neko dugme koje pritisneš i "sad ću bit ovakva, sad ću bit onakva". U prijevodu; ne vjerujem mu baš. Općenito nemam povjerenja u ljude,pa tako ni u njega. Imam svoje razloge. Šta se njega tiče, bilo je neko vrijeme utemeljeno jer mi je znao muljat i srat. I onda je dragi dečko shvatio da baš to nije ok-i, hej-zašto ja i dalje nemam povjerenja? Nakon cijelih mjesec dana šta mi govori istinu? Baš sam u kurcu,jelda? Jebiga, nitko nije pritisnuo gumb. I tako, ja shvatim svoje greške i kažem "sorry" pedeset puta; ali ne, on kao pokvarena ploča sve ponavlja ispočetka do kraja i kaže mi da se osjeća kao da priča sa zidom. Pa da, mogu reći da sam se i pretvorila u zid nakon 50-tog "sorry, znam da sam bila u krivu, oprosti" blabla. Jer neznam više šta da kažem. Na kraju svega; meni nije stalo do njega! Ma zamisli, jadničak. Ja koja sam gubila živce puno dulje nego ih on sad gubi samnom; ja sam to mogla,a on je gospodin Uzvišeni koji ne može. Baš mi je žao. Tako sam bijesna; stvarno želim riješiti problem, trudim se....znam da sam bila u kurcu zadnje vrijeme, nepovjerljiva sam i impulzivna i onda moje reakcije budu svakakve; ali jebemu mater. Zna da imam problema, zna da idem kod jebenog psihjatra, zna šta je bilo samnom prije i zna na kraju krajeva, šta je on radio pa nemam povjerenja. Ne, kolko znam nije me prevario, ali je masu puta muljao, izmišljao i srao, za neke nebitne stvari ugl-ali jebemu mater, ja nisam nikad! I sad je jako čudno šta nemam povjerenja. Pa ne trebaš biti Einstein da shvatiš zašto!!! I sad je zvao kreten, i ovo će opet bit rasprava do dugo u noć. A možda i neće,ako se gospodin Uzvišeni nakurči. Totalno se osjećam nekako...hladno,povrijeđeno...neznam. Više nisam ni sigurna dal sam u toj vezi jer ga volim ili postoji neki drugi razlog...? Ali sa sigurnošću mogu reći da veza ide u kurac. Kad me netko par puta povrijedi ja se sve teže prilagođavam natrag,sve teže se opuštam sa tom osobom.
Ne, al stvarno bi trebala početi misliti samo na sebe, i samo sebi vjerovati. Jer na kraju ispada da se samo na sebe i možeš osloniti! I onda kad mi kaže "zašto ne pričaš samnom, šta te muči" HAHAHA! TI si moj najveći problem debilu imbecilni!!!! Ok, moram se skulirat i moram sad glumit neku mirnoću i ravnodušnost, da g.Uzvišeni nebi poklopio svoju uzvišenu slušalicu. Ma boli me k! Kad se samo sjetim da sam se na neko vrijeme prestala družiti sa frendom radi njega, jer mu je smetao. Evo, dokaz moje gluposti! Nikad ne treba odjebati frendove radi dečka! Nikada ne treba zanemariti vlastite želje i interese radi dečka! Zbog par mjeseci lijepe veze, zanemarivanje vlastitog života se ne isplati.
Ok, dosta trošenja riječi na kretena; šta se tiče onog drugog problema ( baš ih imam na bacanje u zadnje vrijeme) danas nisam rigala. Pokušat ću svim silama da se oduprem tome; ova situacija sa budalom samo me potakla da više mislim na sebe (jer nitko drugi neće). Ko mu jebe mater!