|
Opet se vratila neka dobra volja,opet je sve ok,super,divno,krasno...više manje. Tj. bar se ja ok osjećam. Pomažu mi psihorazgovori sa ljudima koje volim (i pozdrav jednoj osobi ako nekad ovo pročita-znat će-vt puno:) ) i onda se odmah osjećam bolje i počinjem se pitati zašto je taj dan to nešto zbog čega sam toliko pala u bed uspjelo toliko utjecati na mene, i to mi je tada neshvatljivo. Ali shvatljivo mi je da ću još puno puta pasti u bed i puno puta ću se i dizati;to je život. Ljepota je u tome da ima više lijepih stvari nego onih ružnih, pa ću za njih živjeti dalje kad mi bude pun k. svega u tim kriznim danima. Opet je sve ok šta se moje prehrane tiče, manje jedem, ne razmišljam previše. Nekako se sad osjećam sretno i najrađe bi uhvatila taj osjećaj, spremila ga u neku kutiju i zaključala;bacila ključ; kako bi uvijek moglo biti tako. Jer dobro raspoloženje tjera te naprijed; dok loše, i prepuštanje lošem, prejedanje, povraćanje, gluposti...samo jke korak unatrag u taj začarani krug.
Angie, baš se nalazim u tvojim riječima, tako i ja planiram svaku minutu jer imam feeling da bi svijet propao da to nije tako;moj barem. Al nisam uvijek bila takva; netko se divi jer sam takva kakva jesam, mene to nekada frustrira.
No, pošto sam znala biti drugačija, ovo je samo trenutačno stanje, koje možda i je najbolje tako, dok imam ispite da se držim učenja npr. Neće mi sigurno odmoći. Sa hranom, ti-morala bi se nekako prisiliti da si ne nabijaš tu grižnju savijesti. Znam da sam ja dugo težila tom osjećaju "svejedno"ako pojedem nešto šta mi se ne uklapa u dnevni program, i neznam kako sam uopće uspjela doći do toga da me više nije briga; tj. ne opterećujem se toliko i bolje je. Neznam kako je to došlo,a voljela bi da znam i da ti mogu pokazati put. Znam samo da sam govorila "boli me k" i pokušala ne misliti na to.
Jednom mi je psihijatar rekao da "prevarim um"-da se smijem, na silu, kad sam u bedu (možda ste i čule savjete kad se smiješ-tj.barem pokušavaš-da to poboljšava raspoloženje). I stvarno se raspoloženje popravi; ne uvijek, ali kod onih bedova bezrazložnih...kao meni u ponedjeljak...da. Ili razgovor naravno, s nekim. S nekim tko te spusti na zemlju i pokaže potpuno drugačiju perspektivu stvari.
Ono šta si rekla da drugima možeš pomoći i sebi ne-pa logično. Stvar je u tome da si i sam svjestan loših stvari koje radiš;ali teško je to promijeniti. Najlakše je davati savjete i samo "misliti"da bi ti to ovako i onako...a napraviti to druga je priča.
Tvoja tehnika dobivanja kila-da,mislim da je ok-možda ćeš na taj način naučiti um da drugačije funkcionira. Ne brini, jednom ćeš i ti bez beda pojesti sve i svašta; nećeš se udebljati a niti bjesomučno vježbati zbog jednog dana "griješenja" recimo. Jer ako jedan dan jedeš malo više...pa nije to ništa strašno. isto kao šta ne možeš smršaviti ako jedan dan ne jedeš-tako se nećeš ni udebljati u jednom danu. Al da, ti bi trebala,vidim da to želiš. Joj, teško je funkcionirati drugačije nakon toliko vremena-pa meni je ta mija kolko se godželim riješiti postala navika, rutina, to nisam ja bez nje. Zato pokušavam šta više smanjiti, nek bude jednotjedna navika, pa jednomjesečna, sve dok potpuno ne ode, jebem joj....:)
Moram ić al javim se kasnije da dovršim misao:)
|
