Četvrtak popodne, 21.06. gužva, pakiramo se za Švicarsku u posjet Ivičinoj tetki. Krenuli smo kasno u noć na daleki put, 15 sati nam je trebalo do tamo, Ivica je sve sam izvozao, a klinci su bili super, samo pred kraj im je već bilo dosta, smijali su se i ludirali, ali na sreću Ivici to nije smetalo u vožnji.
Blizu cilja, u pozadini Bodensko jezero.
Nakon tople dobrodošlice i ručka jedva smo čekali u krevet. Sutra ujutro prvo u razgledavanje grada, na središnjem trgu
Golubove je svuda zanimljivo vijati
Ovo divno drvo je mamilo pogled
Fasade su fascinantne
Dom vitezova
Obišli smo i tržnicu, to je zapravo niz tezgi u jednoj ulici, puno je manja od naše, ali nema čega nema
Na sljedećem trgu ponovo fontana
Vrlo brzo smo stigli do Rajne
Na njoj je domišljato smješteno javno kupalište u ograđnom dijelu rijeke.
Pogled na kulu Munot koja je bila naše sljedeće odredište.
Naravno smještena je na vrhu brda.
Zanimljiva je priča oko ovih vinograda sa strane, pripadaju gradu, ali ih on većim djelom iznajmljuje pod uvjetom da se trebaju redovito održavati, od dijela koji ostaje njima prave vino "Munot" koje poklanjaju u raznim svečanim prilikama, npr. na svečanoj dodjeli Švicarskog državljanstva.
Kad smo stigli na vrh brda, onda još malo stepenica do vrha kule :-)
Kakva bi to bila kula bez topova, a i topovi bez Frana na njima
Ivor s tetom Đurđom
Pogled je od gore naravno predivan
Pogled na kulu s druge strane
Oduševilo me je što je puuuno dječjih igrališta, rekli bi skoro na svakom čošku
U blizini je je i vrt ruža, čini mi se da ima bar sto vrsta ruža
Nazad prema autobusu su neki ponovo stepenicama, a neki i ne
Mit je da su krave u Švicarskoj samo ljubičaste boje, ima ih različitih
Po povratku kući nas je tetak Zlatko dočekao s već gotovim ručkom, delicije s roštilja
Eto toliko za prvi post, a to je tek jedno jutro, popodne smo nakon odmora posjetili slapove Rajne.
|