Fran i Ivor u akciji
utorak, 22.03.2011.
Vikend u Beogradu
|
Leti nam ovaj treći mjesec. Jedan vikend smo slavili Ivičin rođendan, drugi moj imendan, a jedan smo proveli u Beogradu. Odemo mi tamo s vremena na vrijeme, vidi. Pošto je Fran taj tjedan imao neku crijevnu vorozu, a Ivor upalu uha do petka, 11.03. ujutro nismo bili sigurni da li idemo ili ne. Tako da smo s pakiranjem počeli tek poslije ručka oko 17 sati. Krenuli smo oko 20 i za nekih 2 sata eto nas na odredištu. Spavali smo kod moje tetke. Klinci su bili sretni što ponovo idemo negdje, jer od kad smo bili u Sloveniji su svaki čas ispitivali hoćemo li u hotel, kad ćemo na put. Ivor je za vrijeme pakiranja mene zabrinuto podsjetio da ne zaboravim kupaće kostime za bazene, pa sam mu jedva objasnila da ne znači svako putovanje odlazak na bazene. Jutarnje raspremanje kreveta uz jurnjavu po stanu uz bratića Jovana i sestričnu Lanu koji žive u susjednom stanu.
Pa zatišje pred buru, gledanje crtića
Mi veliki smo imali radnu subotu ujutro, pa i rano popodne (o tome nekom drugom prilikom), a klinci su za to vrijeme bili kod druge tetke s drugim bratićem Viktorom i sestričnom Sarom, šetali po parku, uživali. Ivor je uspio i odspavati. A nakon ručka smo posjetili dječje kazalište: Malo pozorište "Duško Radović" i gledali smo "Malog princa". Franu se jako svidjelo, iako nisam baš sigurna koliko je metafore pohvatao, ali važno da mu je bilo lijepo. Ali, Ivoru je očekivano ipak bilo dosadno, zapravo izdržao je super bar 20-tak minuta, ali nema veze nas dvoje smo se našetali po i oko kazališta.
Poslije kazališta u posjet kod još rodbine... Vraćajući se do tetke smo malo promašili koje skretanje po Beogradu pa smo se mi lijepo svuda provozali bez ikakve karte. Noćna vožnja po Beogradu ima svoje čari, klinci su iza već i zaspali, ipak je bilo već 21.30. Uz razgledavanje smo tražili pravu cestu i put još nekih pola sata.  Nedjelja, predivna, sunčana, topla, naš dogovoreni pravac Zoo vrt. Skupilo nas se 7 velikih i 7 malih. Čekamo vozače koji su zbog velike gužve parkirali tko zna gdje da zajedno uđemo.
Jedno upozorenje, ako vam ikada bude palo na pamet ići u rolama u beogradski zološki kao npr. mom sinu Franu, znajte da vas neće pustiti! Srećom sam i prije samog ulaza javili Ivici da iz auta ponese njegove cipele, pa se nije morao vraćati po njih  , a kraj toliko malaca naravno da smo imali i kolica gdje smo smjestili role.Čekajući dvije velike maze koriste priliku da se izgrle i izljube jer se ne vide baš prečesto.
Odmah kod ulaza je slon
Poslije smo kikićima podijelili kiflice, a Ivor je svoju velikodušno dao žirafi, koja je na moje čuđenje to stvarno pojela.
Uspjela sam i Frana nagovoriti da malo pomazi žirafu
Pa poziranje uz risa
I malo zasluženog odmora
Bilo nas je puno, i svatko je zastajkivao ispred nekog drugog kaveza, tako da nas na kraju nisam uspjela slikati jednu grupnu sliku, šteta. Nakon zoo-a su nas naši domaćini poveli na ručak. Na parkiralištu sam morala ovjekovječiti Franovu frizuru koju si je sam napravio.
Čekajući klopu, evo sad grupne (iako nas je značajno manje).
Samo da dodam da je ambijent bio odličan, klopa fantastična, ali ne mogu vam preporučiti jer nemam pojma gdje smo bili  Nakon ručka, a prije povratka kući, ponovo kod druge dvije tetke na kavu (ukupno ih je tri, ako ste se pogubili u priči, a ove dvije stanuju u istoj kući samo na različitim katovima). Malci nisu kafenisali nego su sa sestričnom Ninom igrali nogomet.
Super ugodan, veseo i koristan vikend. Hvala tetkama! I za kraj evo još tri fotke: večernji pogled na Beograd s prozora tetkinog stana (uživo je puuuno ljepše):
Za sljedeće dvije komentari su suvišni:   |
