Fran i Ivor u akciji
nedjelja, 19.09.2010.
Rekreiramo se
|
Danas malo fotki uslikanih u više navrata. Fran i ovu godinu nastavlja s gimnastikom što mu se jako sviđa, a i štošta je već naučio. Najgore mi je kada kod kuće primjenjuje naučeno ili u još goroj varijanti kad kod kuće vježba salto....  Od početka ovog mjeseca imamo još jednog malog "gimnastičara". Naime, Ivor bi svaki puta dok bi dočekivali Frana plakao kako i on hoće trenirati i eto ispunili smo mu želju.Prvi put se čudio kako nije s Franom u grupi: "A gdje je Fan?" Već na svom prvom "treningu"
pa još malo visim
A kad trening završi za nagradu idu u spužvice
Inače, Fran je na treninzima 100% uzor, apsolutno sve sluša, prati trenera, trudi se dati svoj maksimum, a Ivor je sve samo to ne  On je uistinu premali i pola treninga ne radi što bi trebalo, trči uokolo, trener mu hoće pokazati vježbu, a njemu je to igra pa mu bježi... ma mali cirkus. Ali zato ne skida osmjeh s lica što je najvažnije u svemu, a za sve nešto ozbiljnije ima još puuno vremena.Jednom drugom prilikom smo se prošetali do naše srednjike jer je Fran htio gledati bikere kako vježbaju. Zapravo htio je i sam ići na te staze, a tu sam ipak strogo povukla granicu i rekla da to stvarno ne dolazi u obzir da pokušava prije 10. godine i da možemo samo ići gledati. To dijete nema apsolutno ni trunčice straha od bilo kakvih padova, ozlijeda, visina, skakanja i svih sličnih ludorija, nego naprotiv sve ga to nezaustavljivo privlači. Samo se nadam da se neće jednog dana baviti nekim ekstremnim sportom.  Ipak osim što smo gledali uočili smo na igralištu sprave za rekreaciju pa smo ih morali svi redom isprobati.
Mogu reći da se sprave čine bezazlenim, ali ipak sam ja odobro osjetila svoje mišiće poslije 
I evo za kraj fotka sa šetnje šetalištem pored pješačkog mosta
Od početka mjeseca razmišljam kako ću se ponovo vratiti na aerobic nakon ljetne pauze, ali sad je odluka pala da nema više čekanja, to mora biti ovaj tjedan.  |
