Fran i Ivor u akciji
utorak, 09.03.2010.
50. post, godina dana i Bajagin koncert
|
Kako je rečeno u naslovu ovo je moj 50. post na blogu. Prošlo je tek nešto malo više od godinu dana od kada sam napisala svoj prvi post. Vrijeme je proletejelo, a ja sam ponosna da i dalje pišem, ne baš koliko bih htjela, ali koliko stignem. Cilj bloga je bio (a i još uvijek je) zabilježiti naše sretne trenutke, zgode i nezgode, uhvatiti dječji osmijeh, zapamtiti zanimljive izjave, opisati kako se igramo, gdje putujemo.... klinci rastu, a blog mi se učinio interesantnim načinom kako sačuvati od zaborava sitnice koje život čine ljepšim. Drago mi je što vas ima i koji nas redovito prate  Svima veliki pozdrav.A posebno sam se razveselila kad sam čula da je Ivorova slika kako se inhalira pomogla malom bolesniku Karlu da bude hrabar i ne plače te što lakše izdrži inhalaciju. Ili kad da su se knedle s čokoladom kako ih mi pravimo našle i na drugim menijima. Post o našem posjetu u muzej je čak bio i na naslovnoj stranici među fotoreportažama. A sada dosta samohvale :-) Mužić i ja smo bili na koncertu Bajage, odražnom 05.03. To nam je bio 4. koncert unazad nekoliko mjeseci. I svaki puta sam nosila fotoaparat, fotkala, i razmišljla kao ću nešto napisati, a ono ništa, vrijeme prođe, nisam stigla, došle nove teme.. Ovaj put nisam ponijela fotić, ali eto ipak pišem :-)) Razlog: koncert me je uistinu oduševio. Na svakom koncertu sam se lijepo provela, ali ovaj je bio nešto posebno. Dvorana je bila puna, parter, tribine, da punija ne može biti (čula sam da su stavili u prodaju 7000 ulaznica), na žalost mnogih na pivo se čekalo skoro sat vremena. Evo ipak nekoliko fotki koje su uslikane mobitelom.
Stari hitovi su redali jedan za drugim, publika je bila na nogama, i na tribinama je rijetko tko sjedio.
Dvorana je orila u jedan glas. Dva sata svirke je proletjelo. Kada je koncert bio gotov, moj brat nije mogao vjerovati da je prošlo toliko vremena, mislio je da je tek jedan sat prošao.
Zapanjilo me što nitko nije odlazio (na prethodnim koncertima, jako puno ljudi bi otišlo prije bisa), svi su skandirali, pjevali, pljeskali... Uslijedio je naravno bis, i to ne jedan nego dva, točnije još pola sata najboljih hitova (ako je moguće uopće tako lako izdvojiti koji su najbolji). I tada nitko ni makac, tek kad su se svjetla upalila, shvatili smo da je ipak kraj iako su još mnogi hitovi ostali neispjevani :-( Evo jedna koja nije bila na koncertu: Sve što je dobro kratko traje. Čak i kad nije kratko, izgleda kao da je. |
