Fenomen koji ne razumijem

Pokušavam slušati pjesme Aleksandre P. i na trenutak kao da je nešto što mogu slušati , a onda opet odluta njena pjesma u nešto daleko, istočno, ljubavno, nepoznato . I zaključim da je valjda u meni problem, jer je moje uho na zapadu , otrovano talijanskom glazbom i svim zapadnim još od Toma Jonesa pa do Josha Turnera bez razlike. No, cijenim što toliko ljudi sluša i Prijovićku. Ja je volim gledati i crtati makar stavio slušalice na uši uživajući u tišini.

Oznake: plaža