nedjelja, 09.07.2006.

Povratak izgubljenog

Upravo se vratih sa mog malog izleta iz mjesta zaboravljenog od Boga i naroda.Zahvaljivam na vašim dugim i lijepim komentarima ljudi.Jako ste me razveselili.Došao sam u subotu ujutro u to selu.Tišina je bila uvrijedljiva.Znao sam da me čaka težak fizikalan rad i morao sam se psihički spremiti.Ponijeo sam svoj vijerni digitalni fotoaparat jer sam se ponovo počeo špicirati na slikavanje.Zadnji put je ta strast radila prije godinu dana.Odlučio sam slikavati prirodu i socijalnu sredinu ovog zabačenog mjesta zvanog Osobljava.Evo neke slike koje će vam se svidjeti. Položaj Osobljavske vale.Preljepo za kupanje i lude legende koja dole navraćaju.Spomenuo bi Mostarca Davora koji je živa legenda.Zove svakoga Burazerom,ali to mi se sviđa.Nikad nisam vidio čovjeka tako napaljenog na Panteru i Machinehead Ane Bajto je najstarija stanovnica Osobljave.Ne zna da su ljudi izumili Televiziju,a kamo li da zan čitati.Došla mi je to jutro kao duh i usrala me gore nego bilo kakva zmija.Sa svoja dva zuba prestrašila bi Sotonu osobno.Prvo me pitala za familiju,pa zatim imam li kakvih keksa.Ja joj dam nešto što sam imao.Na kraju me pitala novine ikao ih ne zna čitati uvijek samo gleda slike.Ponaša se kao malo dijete i pri tome tepa jer je izgubila zube i ne zna baš OK govoriti Ova kosa je zakon.Hodam s njom po selu i izigravam nekakvog kosca.No uglavnom sa njom kosim travu. Evo za kraj jedna lijepa slika iz ovog malog sela.Nadam se da ste uživali u ovom postu. Pjesma koju sam prvu napisao zove se Izgubljena sijećanja i posvećena je svim mjestima koje smo u mladosti obilazili,a sada su izgubljena.Pjesma je sranja,ali me udarila u trenutku inspiracije i bila je gotova za 3 minute. Sad su tu parkirališta Sad su tu Hoteli Sad su tu beskućnici Sad su tu kamenja Koja mogu ispričati tisuću priča Da ih netko nije došao razrušiti Zagrađen prostor pun pijeska i krvavog novca Briše iz srca sjećanja na prijateljstvo i prve ljubavi Koje su pobijegli odavde zauvijek Zaboravljajući drva u koje su urezani inicijale Zaboravljajući boce iz kojih su djelili Colu Trgovina voćem u kojoj je radila ljubazna starica Sada je sraonica ljudima u odjelima Čija je to krivica Da su oni došli ovdje Uzimati ono što njihovo nije Jer nisu oni ti koji su Tu ljubili svoje simpatije Jer nisu oni ti koji su Uživali u prvim proljetnim kišama Jer nisu oni ti koji su svoje godine uložili u to mjesto Ma koji vam je kurac ljudi Idite u svoje zemlju i uništite je Zašto dolazite ovdje i mičete taj mali prostor Koji je tako puno značio ljudima Ljudima koji danas imaju svoju djecu,koji sada rade,koji sada zaboravljaju Kako je to nekad bilo,kako su biježali od Policije,kako su doživljavali prvo pjanstvo. Stojim ispred te hladne i ogromne zgrade Na njoj piše riječ Hotel Na njoj piše muka Na njoj piše ubojstvo Na njoj piše „Kraj“....

- 20:36 - Komentari (29) - Isprintaj - #