Tko je to još mogao i pomisliti kada je, 28. listopada, 1981, bubnjar Lars Ulrich dao gitaristipjevaču Jamesu Hetfiledu ponudu koju ovaj nije mogao da odbije: "Imam pjesmu koju čuvam za moj bend na Brian Slagelovom novom Metal Blade labelu".
Iskreno, Lars u tom momentu jos nije imao bend ali ga je dobio kada mu se pridružio James. Njih dvojica su smislili svoju prvu pjesmu na jednom starom rekorderu, James je pjevao, svirao ritam gitaru i bas. Lars je svojski udarao po bubnjevima, radio aranžmane i bio menadžer. Hetfieldov prijatelj i cimer Ron McGovney je bio nagovoren da svira bas a Dave Mustaine je preuzeo vodeću gitaru.
Ime Metallica su uzeli po prijedlogu prijatelja Rona Quintane i ubrzo su krenule svirke po L.A-u kao predgrupe bendovima poput Saxonsa. Nakon snimanja totalno neiskusnog demoa pod nazivom "No life till leather", kaseta je krenula kružiti po underground sceni L.A i San Francisca i bila je vrlo tražena.
Imali su dva nastupa u S.F i shvatili da je publika mnogo iskrenija od one "da budemo viđeni" mase iz L.A. Takoder, sreću se sa bendom u usponu -Trauma i što je mnogo važnije sa njihovim basistom Cliff Burtonom. Cliff je odbio da se preseli u Južnu Californiju što je bilo dovoljno da ubedi Metallicu da se preseli u Zalivsku oblast čime je Cliff postao članom Metallice.
U New Yorku kopija njihovog gore spomenutog demoa dolazi do Jon Zazula's prodavnice ploča skladno nazvane Metal Heaven. On ih je ubrzo "regrutirao" na istočnu obalu da odrade par svirki i snime album. Došli su u N.Y u ukradenom U-Haulu. Dave M. se pokazao kao mnogo problematičniji nego što je ostatak benda mogao da podnese. Par nedelja kasnije Dave se spakirao a roadie Mark Whitaker predložio Kirk Hammeta iz trash benda Exodus. Dva telefonska poziva i jedan let kasnije 1. travnja, 1983 on se pridružuje Metallici.
Njihov prvi album "Kill 'em all" je izdan krajem 1983, a nakon divlje turneje reputacija benda raste u Americi i Europi. 1984. otišli su raditi sa producentom Flemingom Rassmussenom u Copenhagen u "Sweet silence studios" na svom drugom albumu. "Ride the lighntning" je dokazao da Metallica nije samo "čudo od tri dana", tekstovi i zvuk su pokazivali rast intenziteta i sazrijevanje čime postaju metama menagment firme "Q-prime" i poznatog labela ELECTRA. Oba ugovora sklapaju jeseni 1984. i reputacija im nastavlja rasti širom svijeta.
U istom studiju 1985. snimaju "Master of puppets", koji je miksan u L.A-u sa Michaelom Wagnerom i izdat je početkom 1986. Ubrzo su ugovorili turneju sa Ozzy Osbourneom što je samo po sebi (plus mesto u top 30 na album listi) osiguravalo kvantni skok broja fanova. Ono što se činilo nemogućim bilo je bliže nego ikad - svijetska dominacija.
27. rujna 1986. taj san je doživjeo najteži mogući udarac. Negdje u Švedskoj u toku noćne vožnje, njihov autobus se prevrnuo. Smrtno je povređen Cliff Burton. Njegov uticaj na muzički rast benda bio je enorman. Kombinirao je DIY filozofiju sviranja i svoje akutno znanje muzičke teorije, a Hetfield je posebno pronašao mnogo u njegovoj osobnosti i načinu sviranja.
Bilo je nemoguće zamisliti Metallicu bez njega ali ni on ne bi mario za one koji bi odustali ako on nije tu. Zbog toga nakon kratkog ali intenzivnog perioda žaljenja Lars, James i Kirk su odlučili nastaviti sa borbom. Jason Newsted je izabran za novog basistu nakon više od 40 audicija. Rođen u Michiganu ovaj svirač-na-4-žice napušta Arizonu i koristi ovu životnu priliku.
Kvartet je ubrzo krenuo na turneju i ubrzo snimaju EP cover pesama pod naslovom "Garage days re-revisited" (bukvalno su sav posao odradili u Larsovoj garaži).
Kada se Jason potpuno uklopio snimili su svoj 4ti album. "...And justice for all" koji je izašao kolovoza 1988. Explozija koja je bila dugo očekivana, napokon se dogodila. Dostižu #6 na US listi, dobijaju Grammy nominaciju za best metal/hard rock album, otpuhali su sa bine vodeći bend na MONSTERS OF ROCK turneji - Van Halen i samim tim otvorili sebi vrata za svetsku turneju. Napokon su kročili na teritoriju spotova iako je spot za pesmu "One" sigurno naj ANTI-SPOT svoje ere.
Ponovno kreću na turneju i obilaze cijeli svijet. "...And justice for all" izbacuje još dva US singla i prvi spot za pjesmu "One".
1991. objavljuju samonazvani "Black" album i njihova popularnost doživljava stratosferične visine. Sa novim producentom, Bob Rockom, ovaj album se suptilno odvaja od prethodnog sa kraćim pjesmama, punijim zvukom i jednostavnijim aranžmanima. Došao je na #1 u cijelom svijetu i ostao na tom mestu nekoliko tjedana sa ukupnom prodajom od oko 15 milijuna kopija širom svijeta. Osvajaju Grammy i MTV music awards. Turneja je trajala oko tri godine svirajući solo u arenama svoje "An evening with Metallica" turneje, sa Guns'N'roses na zajedničkoj stadionskoj turneji i kao glavna točka na mnogim festivalima. Ovo je dovelo do toga da su do jeseni 1993 svi članovi bili uništeni i fizički i mentalno. Osim Summer shed aktivnosti bilo je malo bitnog rada jer je bend dozvolio svojim stvarnim životima da sustignu njihove rock živote.
Skoro 4 godine su prošle do slijedećeg albuma. Nazvan "Load" koji je snimljen u "The plant studious" u Sausalitu, California, bio je najduži njihov dotadašnji album sa 14 pjesama i pokazuje značajne promjene za bend. Ponovo je producirao Bob Rock, materijal je bio opušten, jak i električan. Zvuk je bio deblji, i udarački - slika iz koje vrišti promjena i oslobađanje od ropstva "Black" album eri. Toliko je pjesama nastalo da je 1997 izašao novi album "Re-Load" . Load turneja bila je spektakularna. High tech tehnologija, kaskaderi, dvije bine i epska dva + sata svirke. Sve moguće sumnje koje je neko imao brzo su raspršene i dok se po prodajama Load nije nikako mogao nositi sa Black albumom ipak je postao fenomenalno uspješan album u svom vremenu.
1998 prepakirali su stare "B-strane", covere i dva prethodna Garage days sessiona i u studiju prave 11 novih covera. Električni, uzbuđujući i sirovi, dupli disk "Garage,Inc." je bio odličan podsjetnik na prethodni uspjeh ali i da pored toga, srce Metallice leži u muzici. Ovaj stav je dokazan 1999, kad sa dirigentom i kompozitorom Michael Kamenom dolazi do kolaboracije sa San Francisco simfonijom da daju novu dimenziju klasičnom materijalu. Sav skepticizam je pobeđen u dvije večeri u travnju u "Berkeley Cummunity Theathreu" koje su postale epska prekretnica u povijesti grupe. Daleko od kompromitiranja njihovog materijala arnažman za pjesme poput Master of puppets daju simfonijskim instrumentima priliku da eksplodiraju u praznine i ispune većom i jačom snagom nego ikad prije. Pošto su snimali ove nastupe zbog šanse da sve bude ok izdaju S&M dupli disc i DVD krajem '99 označava još jedno bitno poglavlje u Hall of Fame-ovskoj povijesti .
Ljeta 2000. Metallica pravi još jedan korak ka ustanovljavanju slobode od uobičajenog dokazujući da je moguće napraviti sopstvenu stadionsku turneju bez promocije ploče. Summer sanitarium je bio veoma uspješan i rastu isčekivanja kada će bend ponovo u studio.
Isčekivanje je zamijenio strah kada je početkom 2001. Jason Newsted napustio bend. Nijedan konkretan razlog ne može biti presudan nego više dugogodišnjih razloga koji su tiho rasli izmedu prvobitne trojke i Jasona. Mnogi su predvidjali raspad benda ali došlo je do dostizanja novih nivoa kreativosti i razumijevanja.
Bend je shvatio da ima suviše posla i na presonalnom i na kreativnom odnosu i provodi prvi dio 2001 istražujući spontane avenije otkrića unutar i izvan studija. Stacioniraju se u staroj vojnoj baraci "The Presidio", dugo sviraju zajedno i odlučuju da ne požuruju proces pronalaženja novog člana benda, a Bob Rock je preuzeo bas dionice.
Polovicom 2001. James je osjetio da je došlo vrijeme u njegovom životu kada bi mu rehabilitacija i odmor bili nepohodni ne samo da nastavi nego i da procvijeta. To je značilo da su mnogo mjeseci članovi Metallice kucali na vrata raznih nivoa dubljeg otkrivanja o njima samima, bendu i svojim životima kao bend i kao ljudska bića. Rezultati se manifestuju dvostruko - kada se ponovno okupljaju 2002 postojalo je dublje poštovanje i priznavanje izmedu njih nego ikada prije. I bili su napokon spremni da snime novi album, oslobođen od spoljnih očekivanja unutrašnjih, nezavisnih i slobodnih od bilo koga.
Smješteni u novom "štabu", počinje stvaranje St. Angera sa Bob Rockom. Prethodni "presidio" session-i su sigurno pomogli da se oblikuje slobodoumno razmišljanje i expanzija koja je trebala nastati ali nitko, najmanje članovi benda, nije znao koliko će uopće žestok, surov i strastven biti materijal St. Angera. Sa konstantnom podrškom Rocka, svi pišu stihove. Pisanje je podijeljeno a nastup je oslobođen "lisica", spontan je i 180 stupnjeva drukčiji od dotadašnjeg cut-and-paste načina snimanja koji je koristila Metallica do tada.
Ova Metallica je ponosna, sigurna, skromna, cijenjena, bijesna ali i sretna. Nervozna? Sigurno, ali i to je dobro kao još jedan podsticaj ka novim kreativnim uspjesima u kojima Metallica uživa.
U jesen 2002 odlucuju tražiti novog basistu i nakon nekoliko zatvorenih audicija na osnovu osobnih poziva tokom mjeseci bivši basista "Suicidal Tendencies-a" Ozzy Osbournea Robert Trujillo je izabran za novog člana Metallice. Napomena - ČLANA ! Ne basistu ili plaćenog člana nego člana benda. Njegovo opće ponašanje - sretan, opušten, topao, uzbuđen, u kombinaciji sa preko 15 godina iskustva i svirepim finger-plucking stilom učinili su ga jedinim prirodnim izborom.
Hetfield,Dimebag,Ulrich,Rex
Recept za zabavu!!!
Albumi od PANTERE:Cowboys From Hell,Vulgar Display Of Power,The Great Southern Trendkill
4 ozujske (PO OSOBI),50 kn trave, 1L whiskeya, 1 gram brzog
Na svakog muskog clana ekipe po dvije punkerice od 20 god
Sex And Violence
p.s.covjek koji nije slusao band PANTERA i gledao Vulgar i The Great Southern video i ne zna za PANTERU se ne moze nazvat poklonikom Heavy Metal Glazbe.
ZASTO??????????????
Zato jer je blizu rijeke Temze i Because My Father Working In The Supermarket
DIMEBAG FOREVER
Nakon što je godinama Sergio Bonelli Editore preferirao western tematiku u svojim stripovima, u prvoj polovici 80-tih godina prošlog stoljeća došlo je do naglog zaokreta u odabiru tematike novog vala stripova. Godine 1982. pojavio se Martin Mystere koji se bavio tematikom velikih zagonetki i misterija. Taj se odabir pokazao kao pun pogodak te je strip doživio veliki uspjeh. Motivirani uspjehom stripa koji se bavio nečim potpuno novim trebalo je odabrati temu koja će biti nova i dovoljno dobra da zainteresira čitatelje. Tada na scenu stupa mladi scenarist koji je do tada radio scenarije za druge junake u Sergio Bonelli Editore (Zagor, Mister No) i koji je, kako se poslije pokazalo, kreirao jednog od najvećih likova talijanskog stripa i postigao ogroman uspjeh u Italiji i u cijelom svijetu. Taj mladi scenarist zvao se Tiziano Sclavi, tema koju je odabrao je bio horror , a glavnog junaka je nazvao Dylan Dog. Potpuno neočekivano, prve epizode postižu ogroman uspjeh u Italiji, jer je publika očito bila gladna novih i zanimljivih tema, te se horror tematika pokazalapuno zanimljivijom nego što se očekivalo. Dylan Dog već nakon nekoliko brojeve zauzima visoko drugo mjesto po prodavanosti Bonellijevih izdanja odmah iza Texa Willera. U zlatnim vremenima Dylan se prodavao u preko milion primjeraka worldwide, dok danasnja tiraža ovog junaka iznosi jos uvijek nevjerojatnih 300 000 primjeraka mjesečno!!! Veliki doprinos ovakvoj prodaji možemo potražiti u činjenici da je Dylan Dog jedan od rijetkih stripova koji je naišao na dobar prijem u ženskom dijelu populacije, koje čine dobar dio Dylanovih čitatelja!
Dylan je detektiv, istražitelj, ali ne bilo kakav detektiv; on je, kako je sam sebe prozvao, istražitelj noćnih mora. Iako prilično mlad, iza sebe već ima karijeru policajca Skotland Yarda, liječeni je alkoholičar, iza njega su i desetine slomljenih srca, no tko je zapravo Dylan Dog niti sam on ne zna jer njegova je prošlost još poprilično prekrivena velom tajne. Za razliku od svog kolege Sherlocka Holmesa koji je inspiraciju nalazio svirajući violinu on svira klarinet, te u slobodno vrijeme slaže modela galije koju vjerovatno neće nikada dovršiti. Lice Dylana Doga je lice britanskog glumca Ruperta Evereta, što je samo još jedan u nizu Bonelijevih junaka čije lice je uzeto od poznatih glumaca (Ken Parker, Nick Raider, Magico Vento, Tex Willer...). Ako ste zainteresirane za njegove usluge možete ga naći u Craven Roadu broj 7 u Londonu, njegove usluge koštaju 50 funti dnevno plus troškovi, ali nerijetko će preuzeti neki slučaj i bez naknade, tek da zadovolji svoju znatiželju. Najslabija Dylanova točka su lijepe žene sa kojima gotovo u svakoj epizodi završi u krevetu. Nije to tipično »macho« zavođenje koje susrečemo kod nekih drugih junaka, Dylanov pristup ženama je poseban pomalo sjetan, iskren i nabijen emocijama, ali te veze gotovo uvijek traju samo jednu epizodu.
Svijet Dylana Doga je svijet koji mi poznajemo, znači sadašnjost. To je na neki način jedan od problema jer su autori ovom liku točno odredili starost tako da je neminovno da će morat ostariti iako se danas još odlično drži. Glavno mjesto radnje je London u kojem se na samom početku ovog serijala odvijalo najviše epizoda. Kasnije se radnja širila po svim djelovima Velike Britanije i svijeta. Budući da se Dylan Dog bavi jedinstvenim zanimanjem u njegovom svijetu susrećemo sve vrste čudovišta (vampiri, vukodlaci, vještice, čarobnjaci, gnomi...) i ljudi bolesnog uma. Iako se u mnogim epizodama nalazi velika količina krvi, odsječenih glava i strašnih prizora morbidnih ubistava Dylanov svijet odiše velikom dozom poezije i melankolije.
Groucho Marx je Dylanov pomoćnik i najbolji prijatelj. Njegov lik je preuzet od poznatog američkog glumca i komičara Groucho Marxa, jednog od urnebesne braće Marx. On se pojavljuje od prvog broja i omiljena zabava mu je pričanje glupih šala svakome tko ih je u prilici čuti, a to su najčešće Dylan i njegovi klijenti,.na njihovo veliko zgražanje. Nekada sa svojim šalama zna pretjerati no u većini slučajeva samom Dylanu je od velike pomoći, pogotovo kad u ključnom trenutku treba dobaciti Dylanu pištolj kojim ovaj treba ubiti čudovište! Inspektor Bloch je Dylanov bivši šef iz policijskih dana i njegov veliki prijatelj. Budući da je važna osoba u Scotland Yardu nebrojeno puta je pomogao Dylanu sa korisnim informacijama, a i nekoliko puta mu je spasio život. Njihov odnos je više očinski nego li prijateljski iako Bloch često zna prigovarati kako zbog Dylana nikad neće dočekati zasluženu penziju. Jedna od karaktiristika mu je da ne podnosi krv i da redovito povraća na mjestu zločina.
Doktor Xabaras je najveći Dylanov neprijatelj koji se pojavio već u prvom broju. Opsjednut serumom besmrtnosti ovaj čovjek bolesnog uma nekoliko puta je stao na put Dylanu. Nažalost, sudbina se ružno poigrala sa Dylanom jer upravo Doktor Xabaras je njegov otac. Smrt je česti Dylanov neprijatelj. Naravno, ona je prisutna kod svih Bonellijevih junaka, ali kod Dylana je ona prikazana kao fizička osoba u dugoj crnoj halji sa kapuljačom koja u ruci drži kosu. Iz epizode u epizodu nastavlja se nadmudrivanje ova dva protivnika.
Glavni pisac i scenarist je i dalje Tiziano Sclavi, iako je u zadnje vrijeem puno pažnje i vremena posvetio drugim projektima i obavezama, tako da su priliku dobili i ostali scenaristi kao Claudio Chiaverotti, Pasquale Ruju, Medda/Sera/Vigna (tvorci Nathana Nevera), Luigi Mignacco i još mnogi drugi...Grafički kreator Dylana Doga je Claudio Villa koji je do 42. broja crtao i naslovnice , a nakon toga ga zamjenjuje Angelo Stano čije radove možemo vidjeti i danas. Osim njih dvojice, veliki doprinos Dylanovom uspjehu dali su i ostali odlični crtači među kojima ćemo istaknuti najbolje i najpoznatije kao što su Carlo Ambrosini, Bruno Brindisi, Gianpiero Casertano, Giovanni Freghieri, Nicola Mari, Montanari&Grassani i Corrado Roi.
Dylan Dog je trenutno u laganom padu i očito je da autori ne mogu držati isti nivo kvalitete kroz ogroman broj izdanja. U zadnje vrijeme se često pojavljuju već viđene priče i čitatelji sa negodovanjem promatraju što se događa s njihovim omiljenim junakom. Za nadati je se da će se stari lisac Sclavi probuditi iz zimskog sna i vratiti u formu, a intrigantno je i pojavljivanje stranih scenarista poput Robina Wooda, autora jedne od najboljih Dylanovih priča u zadnjih par godina - DD Gigante #9 "L'esercito del'male" i koji pokazuje da ima snagu i maštu da vrati Dylana na vrh talijanske strip produkcije.
Bez obzira na tamne oblake koji su se nadvili nad našim junakom, uvjereni smo da će Dylan uspjeti pobijediti i ovog protivnika!
Najpoznatiji pisac horor pripovjetki i romana svih vremena. Stephen King rođen je 21. rujna 1947. godine u Portlandu u američkoj saveznoj državi Maine kao drugi sin Donalda i Nellie Ruth Pillsbury King (stariji brat zove se David). Nakon što su se roditelji razveli dio djetinstva je proveo u Fort Wayneu, savezna država Indina, s očevom obitelji. Od svoje jedanaeste godine ponovo živi s majkom u mjestu Durham, savezna država Maine. Mjereno mjerliom broja napisanih i prodanih knjiga te zarađenog novca on je jedan od najuspješnijih suvremenih pisaca. Premda su prevođene na brojne strane jezike, knjige mu ne bi omogućile takvu globalnu popularnost kakvu su mu neizravno donijeli filmovi rađeni prema njegovim predlošcima i scenarijima. Kingova siromašna i ne osobito školovana majka skrbila je oko dvoje djece, radeći najlošije plaćene poslove. Obitelj je živjela dosta povezano s majčinom sestrom i ujakom. Uz kuću tih rođaka vezani su prvi Kingovi doživljaji koji će poslije kao motivi mnogo puta biti prerađivani u knjigama. Na tavanu te kuće skrivale su se mnoge stvari iz obiteljske prošlosti koje je dijete doživljavalo kao tajnu, a dijete je voljelo istraživati tajne. Tu je našao: film o ocu o kojem se nikada nije govorilo i o kojem se samo ponekad šuškalo da je bio avanturist koji je završio u Kongu. Našli su se tu i očevi dnevnici, fotografije ali i očeva zbirka znanstveno-fantastičnih romana i horor romana iz 1940.-ih godina. U toj je okolini King doživio prvi osjećaj čudesnog, gledajući svojeg ujaka kako traži vodu uz pomoć viska. Tako se on prisjeća: S 12 godina bio sam već dovoljno star da više ne vjerujem u svetog Nikolu, vilu koja preko noći ispod jastuka pretvara otpale zube u novčiće, ili u viskove koji počinju vibrirati kada naiđu na vodu. Čudno je kako roditelji u našoj kulturi tako marljivo iskorjenjuju te uzbudljive priče. Mama i tata možda nemaju dovoljno vremena da pomognu oko pisanja zadaća ili da pročitaju navečer priču, ali doista se trude da do daske diskreditiraju jadnog starog Nikolu. Za to uvijek ima dovoljno vremena.
Sačuvavši sklonost prema tajnovitom i čudesnom King se upisuje na fakultet na Sveučilištu Orono. Tu završava englesku književnost, a kontrakulturni pokret 1960.-ih godina dosta utječe na njega. Posebno na njegova politička uvjerenja koja se - rijetko kada eksplicitno - također mogu pronaći u njegovim djelima. Na fakultetu upoznaje svoju buduću suprugu, Tabith Spruce, i počinje pisati svoje prve pripovijesti. Upoznali su se u sveučilišnoj knjižnici i vjenčali se 1971. godine. Doduše, još je 1967. uspio objaviti pripovijetku The Glass Floor, u znanstveno-fantastičnom magazinu Starrling Mystery Stories, ali on sam svojim pvim ozbiljnijim književnim radom smatra kratke priče objavljene u magazinima Cavalier i Penthouse, na početku 1970.-ih godina. Za vrijeme studija i odmah nakon završenog školovanja radi sve moguće poslove kako bi obitelji omogućio i najskromniju egzistenciju. No, sudjeluje i u antiratnim prosvjedima zbog angažiranja američkih snaga u Vijetnamu. Već 1971. za Kinga stvari kreću nabolje. Krajem 1971. godine dobiva mjesto nastavnika na Hampden Academy, javnoj školi u mjestu Hampden u saveznoj državi Maine. Godine 1973. uspijeva prodati roman Carrie izdavačkoj kući Doubleday & Co. Roman je objavljen 1974. godine i donio je Kingu prvu popularnost. Toj popularnosti novu kvalitetu donosi film Briana de Palme (1976.) kada je njegov roman ekraniziran.
Slijede romani i pripovijetke, od kojih svaki sljedeći nadmašuje onaj prije njega (u kvaliteti, broju prodanih primjeraka ili novcu za koji su prodana autorska prava): Salem's Lot (1975.), The Shining (1977.), The Stand (1978.), The Dead Zone (1979.), Cujo (1981.), Firestarter (1982.), Christine (1983.), Pet Sematary (1983.), Talisman (1984.). Osim toga 1976. King dolazi na neobičnu ideju. Već vrlo slavan počinje objavljivati pod pseudonimom Richard Bachmann. Kao Bachmann (koji je uredno na koricama knjige imao otisnutu biografiju, čak i sliku neke izmišljene autorove supruge) objavio je pet knjiga: Rage (1977.), The Long Walk (1979.), Roadwork (1981.), The Running Man (1982.), The Thinner (1984.). Tome treba pridodati zbirke pripovijedaka i samostalne pripovijetke objavljene po časopisima i zbornicima - The Night Shift (1978.), Differnet Seasons (1982.), Skeleton Crew (1985.). Nakon 1984. objavljuje The Eyes of a Dragon, It (1986.), Misery (1987.), The Tommyknockers (1987.), The Dark Half (1989.), My Pretty Pony (1989.). Književni rad u stopu prate filmovi. Spomenut ćemo samo najuspješnije: Carrie, Shining, Magla, Christina, Mrtva zona, Djeca kukuruza te Groblje kućnih ljubimaca i Misery.
Po svemu pobrojanom da se zaključiti da je desetljeće 1974. - 1984. definitivno desetljeće Stephena Kinga. U tom razdoblju Stephen i Tabitha (koja je također napisala nekoliko romana) dobivaju troje djece (Naomi Rachel, Joe Hill i Owen Phillip), vilu u Bangoru i visoke prihode. Sudeći prema brojnim intervjuima, biografskim i autobiografskim zapisima uspjeh nije promijenio pisca. On i dalje ostaje vezan uz svijet američke niže srednje klase. Riječ je o ljudima koji se većinom mukotrpno probijaju u smjeru (prema Kingu, najčešće katastrofalnog) kraja svog ovozemaljskog života. To je također svijet američke provincije. Ne nužno malenih gradova poput Castle Rocka, ali svakako "nevažnih" gradova poput Bangora (Maine) ili Bouldera (Colorado). Ipak to je svijet koji King smatra pravom Amerikom i čije vrijednosti on ne bi mijenjao ni za što na svijetu. To je svijet pun zla koje vreba skriveno u predmetima kojima je taj svijet napučen (ormarima, automobilima, dizalima, kućama, pitama od jagoda) ili latentno postoji u psihi njegovih stanovnika kao neka bezlična nadmoćna i razorna sila. Zapravo cijeli je taj krhki svijet sagrađen na nesigurnom temelju (Indijansko groblje, pakao, mjesto na kojem se dogodio zločin ili neki nastrani događaj). Konstanta Kingova djela je ideja o paralelnosti i istovremenosti svjetova. To je doslovce tema Talismana, fantazije u kojoj dječak u potrazi za predmetom koji će na čudesan način izliječiti njegovu na smrt bolesnu majku neprestano skače iz jednog u drugi svijet. Ti svijetovi su isti naoko ali se ipak razlikuju jer jedan je degenerirana slika prvog. Taj element je prisutan i u drugim njegovim djelima. Tako u Shiningu dječak je sposoban vidjeti budućnost, a u Mrtvoj zoni glavni junak dobiva vizije. u Djeci kukuruza mladi nedužan par zaluta u mreži autocesta i ušeta u gradić u kojem su djeca poubijala sve odrasle i stvorila svoje hijerarhijsko i okrutno društvo koje žrtvuje svoje žive članove (kada napune 19 godina) krvožednom božanstvu koje živi u beskrajnim kukuruzištima što okružuju mjestašce i koje je zapravo iniciralo sve te strašne događaje.
Kingov je pojavni svijet do srži američki. Teško je tu činjenicu dovoljno istaknuti. Kao što primjećuje jedan kritičar, to je razlog što prevoditelji osjećaju nelagodu pri prevođenju i što redatelji ne uspijevaju na zadovoljavajući način ekranizirati njegova djela. O čemu je riječ? O tzv. product placementu. King, potpuno utonuo u višeznačnost i asocijativnost američkog medijskog i marketiziranog društva neprestano navodi koju vrstu kokica, aspirina, igračaka itd. lik upravo konzumira. Koju reklamu gleda na televiziji, koji strip čita, koju zamrznutu vrstu punjenog pileta stavlja u koju vrstu mikrovalne pećnice itd. Pri prevođenju na drugi jezik, ali i u drugi kulturni kontekst nije moguće sugerirati asocijacije koje takav product placement izaziva. Isto nije moguće to reproducirati na film. Slično vrijedi i za Kingov crni humor, ironične finese, pseudo-prizeman stil izražavanja koji je silno bogat dvosmislicama i asocijacijama. Nije samo riječ o vještom piscu horora, nego o vrlo dobrom piscu, koji izvanredno stvara i karakterizira događanje, atmosferu, likove uz to što je bez dvojbe obdaren silnom maštom. Odgovarajući na pitanje zašto piše takve stvari, Stephen King kaže: Zašto vi čitate takve stvari? (...) Naime, očito postoji rezonanca, žeđ za zavirivanjem s one strane, koja se s prosvjetiteljstvom nije niti ugasila niti utažila. No, jednom prilikom ponudio je i jedan duhoviti odgovor na isto pitanje: Ljudi žele znati zašto to činim, zašto pišem tako grozne stvari. Želio bih im reći da imam srce malog dječaka... i držim ga u staklenci na mom stolu. Koji god odgovor vam se svidi ostaje činjenica da je Stephen King jedan od najvećih autoriteta za horor. Kao takav napisao je i zbirku Danse Macabre u kojoj razmatra povijest horora u SAD od 1950. nadalje.
Junaci Kingovi djela često su i djeca što on objašnjava time što za djecu sve stvari, sve što ih okružuje, ima određeni potencijal straha. Naime, djecu u nekom trenutku njihovog života gotovo sve plaši. U tom smislu za njega su i Disneyevi filmovi horori ili kao što kaže King: Postoje čak i odrasli koji će vam reći da je najgore što su ikad u životu vidjeli u kinu ono kada Bambijevu majku ustrijele lovci ili kada Bambi bježi sa svojim ocem od vatre. Drugi užasi iz Disneyevih filmova su: vještica u 'Snjeguljici' i 'Trnoružici', Cruella DeVil, logična nećakinja onih vještica, glavni lik i filma '101 Dalmatinac', koja živi u sadašnjosti i želi poubijati pse dalmatinere da bi od njih napravila krzneni kaput. Samo roditelji koji su dugim radom na sebi uništili i posljednju trunčicu maštovitosti, misle da su to bezbolne i naivne pričice. Oni misle da su 'Teksaški masakr' motornom pilom ili posljednja scena iz de Palmine 'Fury', kada se John Cassavetes doslovce rasprsne, pravi horor. Nemaju pravo.
Sive lubanje silom (Mač u zraku), Ja imam moć (Mač u rukama, jedna na dršci, druga na vrhu sječiva - miče ruke u tom položaju na prsa i naprijed i sav nlješti).
Onda uperi mač prema onom zelenom mačoru kojem odmah naraste nekakav oklop i sedlo i postane hrabar ko Boško Buha. Onda He Man kaže: "Straško je postao borbeni mačak, a ja sam postao He Man, najsnažniji čovjek u Svemiru. I opali direkt šakom ravno u ekran uz karakterističan zvuk. Cap i počinje crtić.
(r: Wes Craven)
Ah, dobar stari Freddy... Ako vas je ovo okrznulo kao klinca, velika je vjerojatnost da jedno vrijeme, barem do puberteta, niste mirno spavali. Priča o Freddyju Krugeru, ubojici s rukavicom od britvi i majicom na prugice, jedna je od ponajboljih u povijesti filma, pa tako i u Cravenovu opusu.
Gledano danas, budžet je mali, stvari nisu ni približno tako strašne i sve skupa miriše na fudbalerke i natapirane grive, ali ništa mu to ne oduzima od ‘šarma’ – tu su Robert Englund kao dežurni koljač iz snova (ili bolje reći, iz ‘noćnih mora’), lijepa Heather Langenkamp, legendarni John Saxon koji glumi njezina oca i jako mladi Johnny Depp, koji se pretvara u fontanu krvi.
1960. godine susreću se Sergio Bonelli, mladi scenarist i sin Gianluigi Bonellija i Gallieno Ferri, mladi i perspektivni crtač. Vrlo brzo među njima nastaje veliko prijateljstvo koje zatim prelazi i u poslovnu suradnju iz koje se 1961. godine rađa lik interesantnog naziva Zagor ( ustvari radi se o skraćenici od Za-gor Te-nay, što na dijalektu Anglokina znači "Duh sa sjekirom"). Naravno, samo ime nema veze sa stvarnim dijalektom, pretpostavlja se da je Sergio Bonelli uzeo slog "Za" od "Za-La-Mort", popularnog junaka talijanskog nijemog filma, dok se za slog "gor" pretpostavlja da dolazi od "Gordon". Prvobitno ime koje je Sergio Bonelli izabrao je bilo Ajax, po poznatom heroju iz grčkih mitova, ali je od njega odustao kad je vidio da postoji deterdžent istog imena!
Glavne odrednice ovog junaka su pustolovina i akcija, uz primjese horora, kriminalistike i pogotovo u zadnje vrijeme fantastike. Inspirirani nekim strip junacima ( Superman, Tarzan ...) Sergio Bonelli i Gallieno Ferri stvorili su lik atletskog izgleda, velikih fizičkih predispozicija i zanimljivog prepoznatljivog kostima. Vremenski period u kojem se odvijaju pustolovine je prva polovica 19. stoljeća, točnije period između 1820. i 1840. godine na području Sjeverne Amerike. Glavno mjesto radnje u Zagorovom svijetu je Darkwood, Zagorovo kraljevstvo, izmišljena šuma smještena na području Sjeverne Amerike u blizini Velikih jezera i Kanade, u kojoj Zagor obitava smješten u kolibi na malenom otočiću u Darkwoodskoj močvari, okružena živim pjeskom koji drži na distanci mnoge nepozvane goste! Darkwood osim močvare predstavlja veliko područje u kojem obitavaju mnoga indijanska plemena kao i vojnička utvrđenja, traperske kolibe i manji gradovi u kojima žive pretežno bijelci. Između svih njih Zagor se trudi postići potrebnu ravnotežu sklada i razumijevanja, ponekad na granici incidenta i većih problema sa pokojim izgubljenim životom i razaranjem, a ponekad na miran način i bez nepotrebnih žrtava.
Naravno, pustolovnog duha Zagor nerijetko kreće na daleka putovanja ostavljajuči Darkwood iza leđa, najčešče odazivajuči se da bi pomogao prijateljima. Uz to što je proputovao gotovo cijelu Sjevernu Ameriku posjetio je i Artik, Greenland, Škotsku, Karibe pa čak i Afriku.
Zagor je klasičan heroj, čovjek koji mrzi nepravdu i koji je svoj život je posvetio borbi protiv kriminalaca i zlikovaca najnižeg kova. Njegovo pravo ime je Patrick Wilding. Još dok je bio dječak preživio je strašnu tragediju u kojoj gubi roditelje. Zagor se spašava zahvaljujuči ocu koji ga baca u rijeku iz koje ga nešto kasnije izvlači Wandering Fitzy, simpatični lutalica i filozof koji je napustio civilizaciju da bi živio u miru i tišini u prirodi. Fitzy zamjenjuje Zagoru izgubljenog oca i podučava ga mnogim vještinama. Upravo njegovom zaslugom Zagor savladava vještinu rukovanja sjekirom do savršenstva. U konačnom obračunu Zagor ubija Salomona Kinskya, ubicu svog oca, koji mu na samrti otkriva pravu istinu o njegovom ocu, ali i gubi svog drugog oca i mentora Wandering Fitzya koji je stradao u okršaju. Mladi Patrick Wilding se zaklinje kako če se do kraja života boriti protiv nepravde, a slučajan susret sa glumačkom skupinom Sullivanovih rezultira osmišljavanjem kostima (crvene majice sa žutim krugom u kojem je lik orla sa raširenim krilima, koji znači da je Zagor izaslanik Manitua) i novog imena .
Kao i svaki superheroj koji drži do sebe, tako i Zagor ima svog vjernog pomoćnika i suputnika u brojnim avanturama. Don Chice Felipe Cayetano Lopez y Martinez y Gonzales ili kraće Čiko je simpatični, prožrdljivi nespretni Meksikanac, kombinacija izmeđju komičnog "sidekicka" i Sanča Panse, koji stalno upada u nevolje nadmudrujući se sa sumnjičavim barmenima pokušavajući dobiti ručak na kredit, u čemu mu često pomaže Trampy, simpatični lutalica kojemu Čiko uvijek pokvari "savršeni posao". Kao i Zagor, i Čiko ima svoje indijansko ime - "maleni čovjek sa velikim trbuhom". Osim Čika, Zagor ima još mnogo prijatelja od kojih ćemo spomenuti samo neke.Tonka, poglavica Mohawka i Zagorov krvni brat i vjeran prijatelj koji zna za mnoge Zagorove tajne i trikove kojima se Duh sa sjekirom koristi da bi održao mir u Darkvudu no nikada ga zbog toga nije manje poštovao; Digging Bill, smušeni tragač za blagom, čija velika želja da konačno pronađe zakopano blago vrlo često uvlači Zagora i Čiku u potpuno neplanirane pustolovine u kojima ih čekaju brojne neprilike; Kapetan Fishleg, prekaljeni morski vuk koji je prošao mnoge pustolovine koji zahvaljujući svojoj vjernoj posadi plovi svojim brodom “Golden baby” preko mnogih mora; Many eyes (nama poznatiji kao Mnogooki), smiješni indijanski vrač koji je dobio ime jer zbog slabog vida nosi naočale koje je prihvatio kao odličan izum bijelaca i koji je u mnogim situacijama osmislio trikove kojim će se Zagor poslužiti da bi pridobio volju poglavica Darkwooda; Doc Lester, predstavnik trapera i veliki Zagorov prijatelj koji nadimak Doc nosi s razlogom; naime dok je bio u civilizaciji bio je zubar.
Osim brojnih prijatelja, tu su još brojniji neprijatelji, među kojima se najviše ističe Hellingen, zasigurno najveći Zagorov neprijatelj. Ovaj izopačeni ludi genij sa izumima ispred njegovog vremena postavio je na noge golemog Titana, sagradio bojeve rakete, ostvario kontakt sa izvanzemaljcima i uspio pobjediti smrt; baron Rakosi, vampir s kojim se Zagor susreo nekoliko puta. Kao i Hellingen ovaj stvor ima tisuće života i sigurno će još mnogo puta stati na put Duhu sa sjekirom; Kandrax, Keltski druid sa magičnim moćima s kojim se Zagor također susreo nekoliko puta.
Prvi brojevi izlaze u "striscia" formatu, da bi nakon što je stekao veliku naklonost čitatelja u Italiji, 1965. godine preuzima "Tex gigante" iliti "Bonelli format" i nastavlja izlaziti u okviru edicije Zenith. Prve epizode koje su objavljene u striscia formatu ponavljaju se u novom formatu da bi se zatim nastavilo sa novim epizodama. Do 1980. godine glavni scenarist Zagorovih pustolovina bio je Sergio Bonelli koji je za obavljanje tog posla koristio pseudonim Guido Nolitta, da bi nakon toga Zagora preuzeli Marcello Toninelli i Ade Capone , da bi početkom prošlog desetljeća glavni scenaristi postali Mauro Boselli i Moreno Burattini. Zagorove epizode pisali su i drugi poznati talijanski scenaristi kao Alfredo Castelli, Tiziano Sclavi, Gianluigi Bonelli i mnogi drugi...
Naravno, važan dio Zagorovog tima i jedan od glavnih uzroka Zagorova uspjeha su odlični crtači, među kojima je legendarni Gallieno Ferri, po mnogima najbolji crtač Zagora, koji je Zagoru podario svoje lice i koji je nacrtao sve Zagorove naslovnice, zatim stari majstori Frank Donatelli i Franco Bignotti koji su nažalost preminuli, te novi val autora Carlo Raffaele Marcello, Mauro Laurenti, Raffaele Della Monica, Alessandro Chiarolla, Marco Torricelli, Gaetano Cassaro, Stefano Andreucci, Massimo Pesce , Maurizio Dotti i mnogi drugi....
Zagor je u lipnju 2001. napunio 40 godina izlaženja i čini se da će pod sigurnim vodstvom Bosellija i Burattinija doživjeti još puno godišnjica! Avantura se nastavlja!
Vođa kultnih The Clash i punk ikona Joe Strummer, pravim imenom John Mellor, pokopan je 30.prosinca 2002. na groblju u zapadnom Londonu. Na sprovodu je bila samo najuža obitelj predvođena Strummerovom udovicom Lucindom, njihovim kćerkama, njegovom pokćerkom, te uski krug najbližih prijatelja.
Ostali članovi The Clasha, Mick Jones, Paul Simonon i Toper Headdon su također bili na posljednjem ispraćaju njihovog kolege i lidera benda. Strummerova udovica zamolila je članove obitelji, prijatelje, te sve Joeove fanove da ne kupuju cvijeće, nego da novac kojim su htjeli kupiti cvijeće uplate u fondaciju za borbu protiv side koja organizira veliki humanitarni koncert u Južnoafričkoj Republici u veljači, na kojem je trebao nastupiti i Joe sa svojim novim bendom The Mescaleros.
Joe Strummer će u veljači posthumno bit primljen u Rock and Roll kuću slavnih sa The Clash.
'm So Bored With the U.S.A.
(Strummer/Jones)
Yankee soldier
He wanna shoot some skag
He met it in Cambodia
But now he can't afford a bag
Yankee dollar talk
To the dictators of the world
In fact it's giving orders
An' they can't afford to miss a word
I'm so bored with the U...S...A...
But what can I do?
Yankee detectives
Are always on the TV
'Cos killers in America
Work seven days a week
Never mind the stars and stripes
Let's print the Watergate Tapes
I'll salute the New Wave
And I hope nobody escapes
I'm so bored with the U...S...A...
But what can I do?
Move up Starsky
For the C.I.A.
Suck on Kojak
For the USA
THIS IS FOR NIKO STELLA R.I.P.
BRUCE LEE
1940. - 1973.
Bruce LeeBruce Lee rođen je u San Franciscu 7. studenog 1940. godine u Kineskoj četvrti, u godini Zmaja, kao Lee Juen Kam. Bio je četvrto dijete kineskog opernog pjevača i glumca Lee Hol Chuana i njegove žene Grace. Imao je samo tri mjeseca kada mu je otac uspio utanačiti "ulogu" u filmu (Golden Gate Girl - Tears Of San Francisco). Bio je žgoljavo dijete, često bolesno, sklono noćnim morama i slabom snu, pa čak i mjesečarenju. Kada se obitelj vratila u Hong Kong otac ga sa samo šest godina dovodi ispred kamera u filmu The Begining Of A Boy - The Birth Of Mankind, i to je bio jedan od rijetkih, zapaženih nastupa oca i sina. Kasnije isto ponavlja u filmu My Son A-Chen iz 1948. godine. Kada je Bruce Lee navršio 18 godina već je bio pravi veteran filmskog platna sa dvadesetak snimljenih filmova. U većini slučajeva bile su to role uličnog lutalice uvijek spremnog za borbu i izazivanje nevolja. Vrhunac tog perioda bio je film As Orphan's Tragedy iz 1955. godine. U tom filmu prvi puta dolazi do izražaja njegova vještina.
Upisuje se u čuvenu školu kung fua Wing Chuan jer je želio svoju brutalnu snagu i energiju dovesti do potpune kontrole, a ne biti samo jedan od razbijača sa zavidnom koreografijom. Nevolje su se javile kada je danju snimao, a trenirao i borio se noću, često završavajući u zatvoru iz kojeg ga je izbavljala majka. Ironično, upravo tada završava film Thunderstrom (1957.) u kojem glumi mladića koji se suprostavlja svojim lošim navikama. Majka Grace već je sita svega i pakira ga natrag u San Francisco kako bi odrastao i postao naturalizirani američki građanin. Na brodu ka Sjedinjenim Državama zarađuje novac dajući lekcije putnicima iz plesa cha-cha-cha, jer je na sličnim natjecanjima već pobjeđivao u Hong Kongu. Nije bilo iznenađujuće kada je komibinirao svoja umijeća s plesnog podija zajedno sa svojim borilačkim, uličnim vještinama, formirajući svoj vlastiti stil Jeet Kune Do (način upotrebljavanja šake). Kroz to je vidio jedini način koji će ga moći označiti u Sjedinjenim Državama i ostvariti cilj o kojem je sanjao - rad u Hollywoodu. U Sjedinjenim Državama upisuje i diplomira filozofiju na sveučilištu Washington i piše knjige: Chinese Kung Fu i The Philosophical Art Of Self-Defence.
U ranim šezdesetim Bruce Lee se zaljubljuje u jednu od studentica kung fua, Lindu Emery i oni stupaju u brak 1964. godine. Zajedno otvaraju školu kung fua, prenoseći svoju vještinu na početnike poput Chucka Norrisa, Eda Parkera i Boba Walla. Tada Bruce glumi u TV serijama i filmovima u kojima igra manje role. Veliko razočarenje je doživo u trenutku kada nije dobio glavnu ulogu u filmu Kung Fu (1971.), a koju mu je preoteo David Carradin. Poljuljanog duha, a dijelom i željan povratka domu Lee se vraća u Hong Kong pomoći promociju TV serije Green Hornet (u kojoj je glumio i pomogao pri snimanju). Raymond Chow, vlasnik ambiciozne tvrtke Golden Harvest Studio nudi mu ugovor na pet godina. Ulogama u novim filmovima Bruce ruši sve rekorde na blagajnama. Nakon hita The Big Boss - Fists Of Fury iz 1972. pred Leejem stoji holivudska karijera. Nakon ovog filma glumi u filmu U zmajevom gnijezdu (Enter the Dragon), a u kojem je htio svaku scenu snimati do perfekcionizma. Danas je to jedan od najpoznatijih filmova toga žanra. Nakon ovog filma Bruce s tvrtkom Raymonda Chowa sklapa ugovor da sam piše scenarij i režira film Na zmajevom putu (Return Of The Dragon - Way Of Dragon) u koji kao glumca uvodi i svog prijatelja Chuck Norrisa.
Dana 20. srpnja 1973., dok je radio na filmu Igra smrti (Game Of Death - Bruce Lee's Game Of Death, a koji je 1978. dovršio njegov prijatelj Robert Clouse) posjećuje prijateljicu, glumicu Betty Ting Pel želeći joj ponuditi glavnu ulogu. Za vrijeme posjeta tužio se na glavobolju i ona mu daje tablete ali Bruce kolabrira ne dolazeći svijesti. Kada su stigla kola hitne pomoći bio je već mrtav. Pored službene obavijesti da je umro od celebralnog edema koji je bio odraz reakcije na Bettyne tablete za glavobolju javnost njegovu smrt proglašava sumnjivom, isto kao i Betty, koja je morala dokazivati svoju nevinost u cijelom slučaju.
Ipak, Malog zmaj (kako su ga zvali) postao je idol ljubitelja borilačkih vještina i kultna figura onih sklonih akciji te simbol suprostavljanja zlu. Dvadeset godina nakon njegove smrti još jedan tragičan događaj obilježio je zlu sudbinu obitelji Lee: Bruceov sin Brandon poginuo je prilikom snimanja filma Vrana.
Ubijen bivši gitarist Pantere!
Među ubijenima je i gitarist grupe, Dimebag Darrell, koji je s bratom Vinniem Paulom bio jedan od osnivača legendarne heavy-metal grupe Pantera.
OHIO - U pucnjavi na koncertu u Columbusu, u srijedu navečer ubijeno je pet osoba, uključujući i napadača, dok su dvije osobe lakše ranjene.
Kako je priopćila policija, jedan muškarac se na početku koncerta grupe Damageplan popeo na pozornicu i počeo pucati. Intervenirala je policija i ubila ga. Publika je, da stvar bude bizarnija, u prvom trenutku pomislila da se radi o dijelu nastupa.
Među ubijenima je i gitarist grupe, Dimebag Darrell, koji je s bratom Vinniem Paulom bio jedan od osnivača legendarne heavy-metal grupe Pantera, koja je 1994. dospjela na vrh liste albuma u SAD-u i bila nominirana za nagradu Grammy. Potom su se raspali, a braća su oformila Damageplan
< | travanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sijecanje na grad heroja i sve ljude koji su dali svoj zivot za uvjerenje u bolje sutra, a nazalost dobili su samo bandu lopova,narkomana i isfrustiranih suicidalnih huligana koji pljuju i gaze sve sveto.
RIP
Komentari,slike,sprdnje,zajebancije i naravno - HEAVY METAL, OUUU JEAAAAA!!!!
Tribute To Cliff Burton, Chuck Schuldiner ,Dimebag Darrell RIP