taj dan kad si odlazio nebo je bilo gusto, sivkasto i teško, zrak ljepljiv i vlažan, od tuge možda, ili od južine, čekala sam da me utope kiše, kao osušen list slučajno na cesti, ali izašlo je sunce, obojalo svijet u bistro i reklo: bit ćeš ti dobro. nemam druge nego da mu vjerujem. |