|
Miris lovorika Ispunja zrak, Teške pod kišom Grane su kao tvoje male pobjede: Vise ponad zemlje, Ali kad si probudiš srce šetnjom Levitiraju Umjesto da tonu. Sve je stvar perspektive, Protrljaj oci I gledaj ponovo, Djevojko u meni. |
|
Ne poznaješ korijenje Onda kad širiš krila pouzdan u vjetrove I slobodu mladosti, Od koje Suludo poniranje prepuno neba i ambisa Slatko je. Kad nema nikog Oko tebe, I sam krojiš svoje letove, Usprkos, Vejaš oblake, Nebesa I uroke. Ali kad jednom, Skoro slučajno, Skoro greškom, Spustiš tabane U zemlju, I budeš dovoljno star Da uroniš u Korijenje, Stotinama godina staro, Slušaj život kad ti govori: Ti nisi početak, Niti kraj, Niti trajanje: Ti si poglavlje Stotina Koji su tu bili prije tebe, Ti si tri točkice Tisuću i jedne priče, Ti si prolog I zaplet I rasplet: Sve prije i sve poslije, Sve jesi I nisi. Ti si Apsolut, Posve trenutan, Što ćeš s tim? Ako će te za sto godina čitati, Što želiš napisati? |