mogu li te dodirnuti? tamo gdje si škakljav, jer odavno već te ne čujem kako se smiješ. odavno već letargija te odnosi malo po malo kao divlje more, južina koja pustoši obale, kad oblutci, jedan za drugim, nestaju s plaže. no volim te i kad si pijesak, nedovoljno fin, nerafiniran, grub, nedovršen, mogu li te dodirnuti? tamo gdje si škakljiv, a ti se nasmiji, kao dijete, možda svijetu bude bolje. |