zagrli me čvrsto, da nam se dotaknu prsa, pupak i bedra kao nekad kad smo se željeli po kutcima ulica, tajnim chatovima, pod krilima vjetrova, poljubi me brzo kao da sanjaš kantune, vrata, zidove i klupe na koja smo se naslanjali nakon što smo slobodno ulicama hodali kroz mrak. ogrebi me svojom jednodnevnicom, koja je tvrdoglavo narasla između posla vrtića, doma i trčanja, na tren, osloni se punom težinom kao da nikada nisam bila slaba, dotakni me kao da nije prošlo beskrajno mnogo života od onda kad smo se ljubili na vratima kao da nema sutra. |