ploviš negdje na horizontu i osjećam kako te stišće Meditaran u grlu, mene Balkan, znam točno kako se osjećaš i sousjećam prije svega, prije gorčine, prije prošlih godina, prije tereta, ili lakoće, vidim te kako gradiš maglu između nas grijući more taman dovoljno za kupanje, ritualno ispiranje, stajali smo pod istim baobabom prije nego li su nam se pogledi razišli u pustinju i prašumu skupa samo zakoračili u suprotne strane. tako se čini. |
na otoku ne trebam da znam što se događa, na otoku mogu da gledam u daljinu sve do sljedećeg otoka, na otoku kiptim, razmišljam, začinjem djecu u moru ostavljam sto koraka i sedam dana stepenica dok se stapam s ritmom brodova što plove u noć, samo na otoku mogu. |