lete avioni, promiču zvijezde, a on želi da su rakete i bori se za sebe. ja sjedim naprijed, i želim biti on, svaki put kad mu pogledam u oči ponovo poželim da imam četiri, da gledam u nebo kao da je beskraj sažet od mogućnosti, da vidim kroz prozor do beskonačnosti, da sutra ne mora biti kao danas. ja kočim, usporavam, kližem, ali svejedno, daleko sam od četiri, predaleko, ponekad mi se čini. |
neke ćemo se stvari valjda dogovarati vječno. neke susrete, neke pozive, neke pokušaje da vratimo vrijeme. koliko puta u danu izgovoriš: 'aj, čujemo se!' 'aj' vidimo se!' imam prijatelja s kojim se uvijek kad se vidimo dogovaram da se vidim. prije se nismo dogovarali, samo bi se vidjeli. sada se više ne vidimo. neminovno je spoznati promjenu. strši ti u pogledu, kotrlja se oko saturnovog prstena, smije ti se u lice. glupo je praviti se da se ništa ne događa. ali ipak, ne znamo drugačije. |