let u boji naopačke

između nas

nebo se obojalo rozom,
od brda prema gradu oblaci stizu,
a svi se pravimo da ne znamo
gdje se oluje dižu,

kad se val razbije o stijene
plačem bijele suze,
iako ti želim da ploviš mirno,
uzburkavam ti more
jer to jedino znam.

i ne znam gdje se na ovim divljim obalama susrećemo,
na kutku mimoilaženja, ili misli,
ali želim ti srce,
puno,
onako da eksplodira.

to nisam ja, znaš.
znaš i sam.
stojim
i branim ti ograde
dok povremeno pljujem pored njih
dižem te iznad svakog zraka,
i onda se preneraziš
kako ne mogu zaboraviti stvarnost,
tako nadnaravan osjećaj
da se ne možemo susresti
u običnosti.
toliko te noći čekam
iza ugla kamenih zidina,
kad dodjes
i ja sam kamena.

treptaji mi broje zaljeve i plaže,
i valovi te odnose,
sapiru sa površine.

09.06.2016. četvrtak

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>