koliko vragova poznajemo a koliko đavala? trnci mi klize kroz prste dok vas nabrajam, jedan, i jedan, i jedan, i koliko nam moze biti obzorja? da sam te tisuću putu drugačije vidjela još uvijek bi mi bio jedina slika obnevidljevanja. kakva sudba, unaprijed znana, svaki djavo poimenice dan. kakva sudba, očekivana. |
ti si dječak koji nikada neće odrasti, ja sam balerina u velikoj bijeloj haljini, kakvu je nosila ona vila na vjenčanje dok si pjevao vrijeme poslije vremena ispred ludosti. oko nas pleše mliječna staza, i sivi oblaci zvijezdama protkani, ti si dječak koji odbija odrasti, ja sam balerina samo u shavasani. |
tu negdje, između mene i besvijesti, uvijek te nalazim, u serumu, u tragovima, u cijelosti, koliko god da vremena potrošim ta fina vibracija prošlosti u sadašnjosti traje mi u vršcima prstiju, na granicama svjesnosti, u okrajcima srčanosti, uvijek negdje gdje jesam i nisam ti tu si, ti i ta tvoja kozmička spona sa mojom stvarnosti, tu negdje, između mene i besvijesti uvijek postojiš (i znam da ne trebam ti reći). |