kada je kasno za 'kako si?'
|
prošlo je tisućudvjestotridesetičetiri života do danas, i upravo izmiče tisućudvjestotridesetipeti, kao kapljica na vršku vlati preteže se u nepovrat, što ćeš mi ostaviti ako jednom odeš? pahuljice u stratosferi? gibanje lokve na povjetarcu, otkoštičenu maslinu, jastuk s mirisom ljute naranče? kućne papuče? pozdrave? kad jednom odeš bit će već kasno za sve odbrojene stotinetisuće, i nepovrat će ti se usjeći među oči kao nijemo svjedočanstvo, slutnja cijelim tijelom i rosa na vršcima prstiju, 'kako si?' znoje mi se dlanovi pred imaginarnim abakusom ne mogu vijuganje prerušiti u ravnicu, rušim geometriju kugle i ne mogu slagati u lice istini, posvuda sam izvan okvira, kasno je za 'kako si?' sada |
read my mind
|
već dugo mislim odrješitim mislima. već dugo tražim pjesmu koja bi u meni pokrenula pjesmu. i nikako da je nađem. zavlačim se pod kore citrusa, pretvaram se da sam sok i koštica, istražujem korijenje, svjesna sam gdje hodam, dočekujem svitanje drtavim rukama želim ostaviti trag prije buđenja. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.