prošlo je tisućudvjestotridesetičetiri života do danas,
i upravo
izmiče tisućudvjestotridesetipeti,
kao kapljica na vršku vlati
preteže
se u
nepovrat,
što ćeš mi ostaviti ako jednom odeš?
pahuljice u stratosferi?
gibanje lokve na povjetarcu,
otkoštičenu maslinu,
jastuk s mirisom ljute naranče?
kućne papuče?
pozdrave?
kad jednom odeš
bit će već kasno za sve odbrojene stotinetisuće,
i nepovrat će ti se usjeći među oči
kao nijemo svjedočanstvo,
slutnja
cijelim tijelom
i rosa na vršcima prstiju,
'kako si?'
znoje mi se dlanovi
pred imaginarnim abakusom
ne mogu vijuganje prerušiti u ravnicu,
rušim geometriju kugle
i ne mogu
slagati
u lice istini,
posvuda sam izvan okvira,
kasno je za 'kako si?'
sada
Post je objavljen 29.01.2015. u 21:54 sati.