shvati, nije strašno biti dio svakodnevnice, postojati predat nekome tko će uzeti dio tebe, shvati, to je jedini put do vječnosti, rasparčavanje ničega što opstaje poslije Sebe. shvati, svevišnje je postojati ruku raširenih do tamo gdje ne postoji ni malo drugog a ni malo tebe. shvati, bit će lakše živjeti. |
davno je to bilo kada smo hodali po vatri, bosodušni, ogoljeni, rijetko utješeni jutrom povrh povoja, davno je to bilo, kada smo se pisali po trotoarima čekali na zidovima grlili na pauzama od stvarnosti, ne brojim više koliko je koraka otišlo u suprotnim smjerovnima, znaš li koliko si puta trepnuo u ime zaborava? davno je to bilo a ipak te i danas ponekad sačekam na nekim slučajnim raskrižjima, samo da si budemo tu za kafu, i za neko refleksivno odganjanje jedno drugoga. kao najčišća misao, sve znam, sve znaš, sve je istina, kao nacionalizam. |