davno je to bilo
kada smo hodali po vatri,
bosodušni,
ogoljeni,
rijetko utješeni jutrom povrh povoja,
davno je to bilo,
kada smo se pisali po
trotoarima
čekali na
zidovima
grlili na
pauzama
od stvarnosti,
ne brojim više
koliko je koraka otišlo u suprotnim smjerovnima,
znaš li
koliko si puta trepnuo u ime zaborava?
davno je to bilo
a ipak te i danas ponekad
sačekam
na nekim slučajnim raskrižjima,
samo da si budemo tu
za kafu,
i za neko refleksivno
odganjanje jedno drugoga.
kao najčišća misao,
sve znam,
sve znaš,
sve je istina,
kao nacionalizam.
Post je objavljen 22.07.2014. u 00:22 sati.