|
mogla bi sad tabiriti sjećanja sve do zaborava, truniti sve do ondje gdje se dlan i prsti spajaju, trnuti sve do posljednjeg žalca na naličju stvarnosti, mogla bih sad pod rubovima kapaka biti kao da trajem a ne prolazim mogla bih pamtiti u sadašnjosti, mogla bih se lomiti, neću, pamti pa vrati, bajaga |