|
miris opija zidove, ogledala, podove, ormare u ludi ples, krivudanja, kreće tvoja rijeka opet sve do očaja putanjama proputovanih ambisa reci mi koje ti dno ovaj put treba, ili samo tražiš svoj kompas negdje na kraju crnila? nalaziš li tamo i vrijeme kada si vjerovao svojim riječima, kada si vjerovao istini, kada si vjerovao sebi, drugima, ili uopće? nalaziš li išta u toj tami dok te opija? miris, ispisuje pisma u tvojim bocama, bilježi ubojstvo svakog djelića tvog sivila, sve dok ti se oči ne raspolove ponovo u mrak? ne laži da vidiš bez svjetla, ne laži svoju krv i meso, jer njihova je srž istina. slabost, slabost će ti biti oproštena, laž: laž nikada. |