babaroga iza kantuna
|
prepalo me suho naliv pero. prepao me vrisak u prsima. bojala sam se mraka ispod kapaka i blještećih slika u njemu. bojala sam se da te ne izgubim. prepala sam se da te zadržim. poželjela sam baciti zelene korake sa mosta. da otplivaju. znala sam da neću poželjeti skočiti za njima jer vrhovi prstiju noć prije su umrli i bili su tupi, tupi, nije ih bilo potrebno bacati. bojala sam se da neću izaći, bojala sam se da se neću znati vratiti, bojim se da mi dušom teče krv, i negdje u tvojim očima bojim se izraza za koji znam da je tamo, crnog i tupog, u kojem stanuje sljepilo samoće i odlučnost da se predaš, da stvaraš, sve čvrsto kao betonski zid i posve lišeno srca u fugama. (a mjesec je još uvijek jako blizu zemlji.) |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.