|
ne dopusti da postane 'odrađena' sitnica, tvoja ruka u mojoj. to je stvarna opasnost, sa samo pet prstiju na pedesetdvijeklavirsketipke. sviraš li ti neki instrument? ili samo dušu vjetra u koštici masline? tvoj glas završava sa tri točkice... idemo dalje, ispruži dlanove. i ja ću ispružiti moje, tko zna koliko nas jednog u drugo stane. perem prljavi veš; gledaš televiziju i osjećaš neki metalan nemir. želiš posložiti daljine, ali one se nikako ne nabiru u harmoniku. pjevamo izvan harmonije, i to nam je smiješno. ne boj se za kišu, kiša uvijek pronađe karmičke puteve sahare, i dok im zamišljam tragove na staklu šoferšajbe, gasim brisače, puštam puteve da cure. lakše je kad mi vidiš oči. lakše je kad ti čujem misli. najlakše je kad ne čitam ništa. najlakše je kad me ne gledaš. povucimo daljinu kao konop između nas, to nije sitnica. plavažutaljubičasta požrtvovniokermentalnioker isprepleteneaure crnarupaupogledima, ne opirimo se vrtlogu ispod pupka, to se kozmos ustreptava. |