|
naravno da ću stići, znaš da ja imam svoju vremensku dimenziju u kojoj se vrijeme dupla, a i razumijem tvoju potragu za razlogom, i ja ga tražim isto, ne volim svoju sklonost opsesivnosti, remeti mi lagodnost i kao da se manje smijem, da samo znaš kako se trenutno jako pitam zašto bih morala odraditi dvostruku pokoru? nikada ne bi mogao voliti potpuno u mojoj ludosti, zar ne, uvijek bi osjećao kao da ti izmiče dio, kao što i meni izmiče, uostalom. ali razumiješ, zato mogu sa sobom. faktor iznenađenja. tebi bi on značio distancu, nepredvidivost. tko zna zašto nas posve različite stvari privlače u neko vrijeme? ali poslije nekog vremena je uvijek kasno, nije li? pokušati ću ne ispasti iz različitih sebe u preklopima kada se nabiru, ali kada zaustavim sve što mi se događa da udahnem, vidim samo veneru retrogradnu u škorpionu kao subliminalnu poruku, ovo ne može biti lako, ali ima ga dosta, odupirem se pred navalom, voljela bih živjeti na maloj uzvisini pod gljivom, u svojoj vremenskoj dimeziji u kojoj se vrijeme dupla. zar je to previše? |