|
ps. meni zvuči kao oda saturnu, a tebi? vrijeme tjeranja je u snovima za koje nemam dovoljno vremena da odsanjam. važno je održati dobrosusjedske odnose, posebno u malim sredinama. definiraj mi 'male'... sva sam u tumačenjima! i kako ti zvuči uznemiriti nemire? meni kao dostignuće! svakoga dana u svakom pogledu sve vise i vise napredujem. već te dobro znam. još te bolje osjećam. na stijenama nemam sjene koje bih raspravljala, zato uglavnom šutim i slušam vrijeme kako pojačava neminovno. čuje se buka čišćenja, ili smećari čiste ulice ili mladež razbija, nema treće. živimo u vremenu crnog i bijelog, sve je jasno. sivo je slabosti, traži se samonametnuta granica. poznajemo se po mjestu gdje smo se izgubili tražeći ih. meni zvuči kao tjeranje. meni zvuči kao saturn. čudno, ne čujem nikog da nešto govori. ps. ostani izvan ovog vremena. čekat ću te tu. željno. podsvjesno. u potpisu: voli te tvoj čika frojd, popij još jednu (za ekipu) |
|
prošlost me uzela zaozbiljno očima vatrometnim od popravljenih sjećanja, tko će dalje paziti da li ispravno pamtim? čuti podsvijest između redaka, brojke i slova - je li vatromet od dinamita?, da ili ne? 'tek je počeo dan, a ljudi već plešu' svesti tijelo na žudnju i ispuniti prostor među kožom refleksom,. odsutno svemu prisustvovati: moć materijalnih dokaza, zgazila sam kazaljke, slučajno se smrzla, u momentu kad su oklijevale minute kako su bitne za sate posložene na jedan po mraku imaš dva lica, barem toliko preskoči red, koliko ćeš još dugo osjećati prije nego što znaš u budućnosti se vidim kako ponosno mislim na sada,. žrtva je uvijek doprinos, nikada žrtva. a ja sam jaganjac. |
|
egocentričan je onaj koji ne vidi kako je moguće da netko misli ili osjeća uopće drugačije od njega. ti ljudi jednostavno ne mogu vidjeti svijet iz druge ili tuđe perspektive. function disabled. "Without ropes they bind themselves" said Lao Tzu. odmah mi padaš ti na pamet. egocentričan je onaj koji od svojih koordinata ne vidi sustav. žali se na monotoniju, ali bira sigurnost naspram nepoznatog. igra na ziher. nema straha. function disabled. moraš slušati lišće kako se smuca po pločniku u ritmu vjetra, sve dok se ne naučiš radovati njegovoj nepredvidivosti u pokretu i zvuku; biti mekan naspram iznenađenja Učiteljska je vještina, treba prihvatiti osebujnost istine kao činjenicu i mogućnost da sve nije simetrija, možda je ipak samo jedan svijet, a možda je ogledalo, jedno ili više. egocentričan je onaj koji ne vidi da bi to moglo biti drugačije, ne pretpostavlja da ako postoji jedan svijet može postojati i drugi. ima potrebu biti obožavan i sposobnost biti pravedno raspodijeljen. bez šanse da ti zapnem ispod kože, obožavala bih te kratkotrajno i ekstatično, tvoju strast i vibraciju u samodostatnosti i u očaju - lišavala me svake odgovornosti za atmosferu, ili sam si barem tako govorila, kada bih uopće razgovarala sa sobom. bila su to čudna vremena u međuprostoru promjene, saturnovski obrat između prstena i planete, i titranje, kao zrak u oblacima, čudne, nesređene misli i refleksi, nasumična asocijacija: strah od lišća, bojiš li se padanja? prolazi taxi diagnostika je kontradiktorna: histrionska, šizoidna i sklona izbjegavanju - sva suprotna, pokušavam upamtiti koji je osjećaj ne bojati se zvukova i prirode i biti pomiren sa stvarnošću svoje okoline: sve sam jasnije podijeljena u suprotnostima sebe, i sve manje dobijam automatizmom, morat ću upisati yogu. status quo nije opcija. odmah mi ti padaš napamet. a onda te zaboravljam. egocentričan je onaj koji ne vidi svijet drugačiji od sebe. a proklet onaj koji shvaća da taj svijet mora postojati. jer nije potrebno riskirati gotovu stvar. čemu? |
|
gledali smo kako psi uživaju sunce na zalazu i slušali more, utekavši potrebi da se objasnimo samo smo šutjeli u smjeru horizonta slijepi za sve iza nas, osim periferije gdje psi uživaju sunce na zalazu |