|
prošlost me uzela zaozbiljno očima vatrometnim od popravljenih sjećanja, tko će dalje paziti da li ispravno pamtim? čuti podsvijest između redaka, brojke i slova - je li vatromet od dinamita?, da ili ne? 'tek je počeo dan, a ljudi već plešu' svesti tijelo na žudnju i ispuniti prostor među kožom refleksom,. odsutno svemu prisustvovati: moć materijalnih dokaza, zgazila sam kazaljke, slučajno se smrzla, u momentu kad su oklijevale minute kako su bitne za sate posložene na jedan po mraku imaš dva lica, barem toliko preskoči red, koliko ćeš još dugo osjećati prije nego što znaš u budućnosti se vidim kako ponosno mislim na sada,. žrtva je uvijek doprinos, nikada žrtva. a ja sam jaganjac. |