u ponoć kad sklopiš oči

na monociklu snovi kao uhode sklopljenih kazaljki
putuju kroz noć.
ne dodirnuti zemlju!,
narančaste mrene na asfaltu
navijaju za padalice koje nisu zvijezde;

u sazviježđima lumina i podsvjesne stvarnosti
kozmos se zavlači pod krovove,

i kao kiša
dolaze iz daljine
u taj susret na stropovima mentala,

tamo gdje se sve linije križaju poput otupljene oštrice,

naša prošlost kao loše izvedena zasjeda
traži odmorište;

iznenađenje bez efekta – ti neopipljivi susreti kod dvotočke;

davno smo pristali na savjest, i na svijest,
i na kradomične fantomske kurvaluke,

maštarija je putena pod prstima.

davno smo odustali od rastajanja,
još onda kad smo se prvo ovako počeli susretati,
u hologramu stvarnosti
sasvim dovoljno stvarni;
zauvijek može imati ograničeno trajanje,

ako je ravnoteža ključna, kao na monociklu.

otrgnuti polove
iz magnetizma, čemu?
djeci koja se ljube vršcima trepavica
ne možeš prodati
čestitost pod sreću,
oni dobro znaju kako im se znoje dlanovi
od kompromisa
a kako od sreće.

hit snooze

04.04.2010. nedjelja

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke

sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.