|
mars i pluton sudareni u grimasu na licima naših iluzija riječima paraju ožiljke u provalije suza i padamo, padamo kao zvijezde kojima nijedna želja nije obećana a vjerovali smo, nakratko, prekratko, naivno srce kao poprište danas vonja još samo kao spaljena maya, titra treptaj, titra neistina, i titra sve što boli dok ranu ne preraste divljina mesa koje više ne želi da osjeća u mom srcu to je posve novi osjećaj, od sudbine ne željeti ništa. (i dok mi je drago da sam i to probala, ipak nemam drugog izbora nego da ostaneš sam, jer oprosti je sve što će ostati iza nas.) |