|
oblaci zapleteni u brdu i priroda zapletena u njima, besciljnost utabana krivuljom u livade, idemo nepoznati u svjetlosti dana, izgubljeni hvatamo se za riječi i tonalitete dok sve što si imamo za reći je nadanje da ove ceste nisu slijepe, bešćutno stvarno u očima u magli koja proždire očitost, da krajevi okuka isplivat će prije provalije, možda moramo vjerovati sad kad prekasno je za molitve hajdemo zaliti ove vatre nečim, izvan kilometara nek' planu, u vatromet, u istinu, u grijeh; žar na žar, narančasta koja se truni u sivu vršcima intimnosti odranja se iluzija da neće biti slijedeće prilike ili cigarete, tja, svejedno je oboje ih sami palimo |