|
ne znam koji je dan niti datum danas. pogled mi je dug do horizonta: ne trepcem ni suncu u oci. negdje sam izmedju umrtvljenosti i lijenosti, visim preko dobre strane prosjeka: jos uvijek. svjetovi koje si dopustam stvarati (na povrsini plutanja) topli su u stomaku i nekako vriju. znam da moram nauciti vjerovati da je sve moguce. jer tek tako stvari prelaze iz teorije u praksu. ali ne danas, danas je i sanjanje dovoljno dobro. |