ne znam koji je dan niti datum danas.
pogled mi je dug do horizonta: ne trepcem ni suncu u oci.
negdje sam
izmedju umrtvljenosti i lijenosti,
visim preko dobre strane prosjeka:
jos uvijek.
svjetovi koje si dopustam stvarati
(na povrsini plutanja)
topli su u stomaku i nekako
vriju.
znam da moram nauciti vjerovati
da je sve moguce. jer tek tako
stvari prelaze iz teorije u praksu.
ali ne danas,
danas je i sanjanje dovoljno dobro.
Post je objavljen 15.12.2008. u 11:26 sati.